Vatikan, (IKA) – Poruku pape Ivana Pavla II. za 37. Svjetski dan mira, koji će se, na temu “Uvijek aktualna obveza – odgajati za mir”, proslaviti 1. siječnja 2004. predstavio je 16. prosinca u Tiskovnom uredu Svete Stolice predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino.

Sveti se Otac u poruci osvrnuo na pogubno zlo terorizma te istaknuo kako je s jedne strane potrebno otkloniti uzroke nepravde, koji su često u temeljima terorizma, a s druge je strane nužno ustrajati na odgoju nadahnutom na poštivanju ljudskoga života u svakoj prigodi. U dužnoj borbi protiv terorizma, međunarodno je pravo pozvano izraditi pravne instrumente koji će posjedovati djelotvorne mjere za sprečavanje, promatranje i suzbijanje krivičnih djela. U svakom slučaju, demokratske vlasti dobro znaju da korištenje snage protiv terorista ne može opravdati odreknuće od načela pravne države. Bile bi neprihvatljive one političke odluke koje bi tražile uspjeh ne vodeći računa o temeljnim ljudskim pravima.

Cilj nikada ne opravdava sredstva, istaknuo je Papa u poruci. Međunarodno pravo treba izbjeći nadvladavanje zakona snažnijega, tako da predvidi odgovarajuće kaznene mjere za prekršitelje. To treba vrijediti i za vladare koji nekažnjeno vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i njegova prava, skrivajući se iza neprihvatljivoga izgovora da je riječ o unutarnjim pitanjima njihove zemlje. Pravo je, dakle, prvi put kojim valja krenuti kako bi se stiglo do mira. Ali, pravdu treba upotpuniti s ljubavlju. To potvrđuje povijesno iskustvo. Ono pokazuje da se pravda često ne uspijeva osloboditi neprijateljstva, mržnje, pa čak i okrutnosti. Samo pravda nije dovoljna. Štoviše, može samu sebe poreći, ako se ne otvori dubljoj snazi – ljubavi. Sveti je Otac potom uputio poziv na praštanje koje je nužno kako bi se riješili problemi, kako pojedinaca, tako i čitavih naroda.

Nema mira bez oprosta! Ponavljam to i ovom prigodom, imajući pred očima, posebice, krizu koja se nastavlja u Palestini i na Bliskom istoku. Rješenje vrlo teških problema zbog kojih već predugo trpe narodi tih krajeva, neće se pronaći sve dok se ne odluči svladati logiku jednostavne pravde kako bi se otvorilo i logici praštanja. Nužno je stoga da se ljubav proširi i na međunarodni poredak. Samo će čovječanstvo u kojemu vlada “civilizacija ljubavi” moći uživati u istinskome i trajnome miru, napomenuo je Papa, te poruku završio starom izrekom “Omnia vincit amor” (Ljubav sve pobjeđuje). Ljubav će na kraju pobijediti. Neka se svatko zauzme kako bi se ubrzala ta pobjeda.
Međunarodno pravo i odgoj za mir, izrazi su koje se često ponavljaju u Papinoj poruci, ali samo ovaj drugi obuhvaća izravnu zadaću Crkve, istaknuo je kardinal Martino na predstavljanju poruke. U svakome slučaju, ovogodišnja Papina poruka poprima posebnu važnost s obzirom na međunarodna zbivanja. Kardinal Martino se osvrnuo i na uhićenje Sadama Huseina, te izrazio osjećaje ljudske samilosti za toga, premda diktatora, ipak, prema kardinalovim riječima, uništenog čovjeka. Potom je izrazio i želju da mu se sudi na prikladnom sudu. U razgovoru za Radio Vatikan, a osvrnuvši se na poštivanje međunarodnoga prava, kardinal je kazao kako u tom smislu nije lako biti optimist. Sveti Otac u poruci jasno govori o iskušenju pozivanja na pravo snage, umjesto na snagu prava, te rječito citira tragediju koju je čovječanstvo proživjelo u tijeku II. svjetskog rata.

Premda se te strahote nisu više ponovile, današnje nam vrijeme pruža još uvijek strašne tragedije koje predstavljaju isto takve krvave rane i otvoreno kršenje međunarodnoga pravnog poretka. Zbog toga Papa napominje da čovječanstvu danas treba viši stupanj međunarodnoga usmjerenja, te da države trebaju taj cilj smatrati točno određenom moralnom i političkom obvezom koja zahtijeva razboritost i odlučnost. U nastavku razgovora, kardinal je kazao kako je iz Papine poruke vidljiva njegova zabrinutost zbog neizvršavanja obećanja danih siromašnim zemljama, zatim zbog teškoća s kojima se susreće međunarodno pravo u rješavanju sukoba, i posebice terorizma s nečovječnim pokoljima.