Split, (IKA) – Ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira fra Bože Vuleta uputio je medijima priopćenje u kojemu se osvrnuo na sječu božićnih stabala, potaknut viješću u središnjem dnevniku Hrvatske televizije 29. studenoga o postavljanju 28 metarske božićne jelke na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koju je darovao bračni par koji ju je posadio na dan svog vjenčanja prije dvadesetpet godina. Da vijest nije popraćena slikom postavljanja tog u korijenu sasječenog stabla, možda ne bi ni zvučala u tolikoj mjeri neprimjerenom, tužnom, ocijenio je fra Bože, napomenuvši da nam Božić uskoro može “obrasti” u šume i prašume, predivno urešenih, ali nažalost ubijenih stabala, dok se zemljom šire pustinje opožarenih i za čovjekove “potrebe” posječenih površina.

Izgleda da nas sve više zasljepljuje “božićni sjaj” koji počinje već u studenome – za sada! Počinje sječa milijuna stabala koja će resiti najprije naše nove “hramove”, tj. prodavaonice, ulice, domove i, naravno, crkve. Manje će biti važno gdje su i kako posječena – sve se to “proda” za uzvišenu svrhu tradicije i “religioznih” potreba. Tako Božiću, poput Herodove sječe nevine dječice u Betlehemu, prethodi sveopća sječa stabala. Osim što se Božić kao religiozni blagdan do sada “gušio” u kulinarskim i inim tradicijama, sada stenje pod potrošačkim hrpama zamamno blještavih darova a neki, kažu, sve to ne mogu zamisliti bez mirisa jelovine, smrekovine ili borovine, upozorio je fra Bože, podsjećajući na ovoljetni miris požara koji su harali Lijepom našom, koji je, kako kaže, očito posve zaboravljen. Zaboravljene su suše širom svijeta, a i one kod nas. Kome bi uopće palo na pamet alarmantno loše stanje šuma širom svijeta, ljudskoj koži tako neugodno bliske klimatske promjene. Bezglavi se ljudski show nastavlja uvlačeći sve dublje u svoje kolo i najveće kršćansko otajstvo Kristova rođenja. Usput rečeno, “božićno drvce” nema teološke veze s božićnim otajstvom, samo je priljepak ostataka poganskih vjerovanja, napominje on.

Fra Bože je ukazao i da je neosporno da je Božić blagdan života, u svakom pogledu, pa bi kao takav trebao biti u službi promidžbe života te da danas nikakva promidžba života, i ljudskog života, ne može zaobići zaštitu prirode. Reinterpretacija simbolike božićnog drvca u svijetlu današnje ekološke krize mogla bi, prema njegovu mišljenju, rezultirati posve obrnutom praksom, tj. masovnim pošumljavanjem, odnosno, prikupljanjem sredstava za to. Ističući kako postoji bezbroj načina da se ne pokvari božićni ugođaj i da se stabla spase, fra Bože je podsjetio da je Franjevački institut za kulturu mira pretprošle godine proveo akciju “Živo božićno drvce” te da su u tom projektu naznačene brojne alternative. Primjera radi, božićno drvce može se nabaviti u posudi i po završetku blagdana dati posaditi. Tako bismo, zahvaljujući Božiću, stvarali šume umjesto groblja posječenih, a neprodanih božićnih stabala zajedno s onima koja su poslužila za blagdan – Blagdan života!, poručio je ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira.