Cres, (IKA) – Sastanak stručnog vijeća vjeroučitelja Primorsko-goranske županije – područje Krčke biskupije (za pastoralna područja otoka Krka te Cresa i Lošinja) održan je u subotu 22. studenoga u OŠ Frane Petrića u Cresu, u organizaciji voditeljice županijskog/biskupijskog stručnog vijeća Dubravke Buničić i Katehetskog ureda Krčke biskupije. Tema stručnog skupa bila je “Praćenje i ocjenjivanje u nastavi vjeronauka“, a sudjelovalo je dvadesetak vjeroučitelja s područja Krčke biskupije, među kojima je bilo svećenika, redovnica i vjeroučitelja laika. Na početku uvodni pozdrav okupljenima uputio je ravnatelj škole Mirko Parat, nakon čega je uslijedila kratka meditacija i pjesma koju su pripremile vjeroučenice molitvene grupe “Plamičak“, a potom je nazočne u radno ozračje uvela Dubravka Buničić početnim izlaganjem o razlozima i potrebi govora o navedenoj temi. Način praćenja i vrednovanja/ocjenjivanja rezultata u nastavi vjeronauka važna je i nezaobilazna komponenta u odgojno-obrazovnom sustavu škole i pedagoškom radu s djecom, rekao je predavač mr. Anton Peranić. Ocjenjivanju, bez obzira bilo ono brojčano ili opisno treba prilaziti odmjereno i s ozbiljnošću, uzimajući u obzir životne okolnosti, uloženi trud i dobru volju vjeroučenika koji pristupaju radu na satovima vjeronauka kako bi pokazali što mogu i žele, te za što očekuju i “procjenu“ postignutih rezultata. Vrednovati vjeroučenike i njihov rad ni u kojem slučaju ne znači stati na put između Boga i njihovog srca, te ocjenjivati stupanj njihove vjere, kako to neki još uvijek iz neznanja tumače, već objektivno procijeniti usvojenost vjeronaučnog gradiva na tri razine: spoznajnoj, radnoj i doživljajnoj, koje su podijeljene na četiri područja praćenja i ocjenjivanja, a to je znanje, stvaralačko izražavanje, zalaganje i kultura međusobne komunikacije. O svemu tome govori i Pravilnik o praćenju i ocjenjivanju učenika Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, koji vjeronauk, zajedno s likovnim, glazbenim i tjelesnim svrstava u odgojne predmete, čije ocjenjivanje mora biti poticajno, ohrabrujuće, ali i odgovorno želimo li u budućnosti imati mlade ljude zdrave pameti, izgrađena duha i odgovorna ponašanja. Ocjena, da bi bila što bliža stvarnosti vjeroučenikova truda i mogućnosti, mora biti valjana, objektivna, pouzdana, kritična, ali i motivirajuća, a sve s namjerom da i roditelji i djeca vide do kuda su stigli i u kojem smjeru i na koji način valja na području odgoja i obrazovanja dalje ići. Pojednostavljivanje, neozbiljno pristupanje, kao i osobni problemi vjeroučitelja prilikom praćenja i ocjenjivanja vjeroučenika mogu utjecati na objektivnost i izazvati niz neželjenih pogrešaka koje se najčešće manifestiraju kao prestrogo ili prepopustljivo vrednovanje, predrasude prema vjeroučeniku, kopiranje ocjena iz drugih predmeta, pojava prevelikog kontrasta u ocjenama. Održana je i radionica na temu “razrada elemenata ocjenjivanja (brojčano i opisno)“ u dvije manje skupine od kojih je jedna bila za niže, a druga za više razrede osnovne škole, gdje se uspoređivanjem brojčanih s opisnim ocjenama utvrđivala dosljednost stanja “na papiru“ sa stanjem u školi.