Vatikan, (IKA) – Postoji svijet u pokretu, koji se žurno kreće, često potaknut društvenom nesigurnošću ili nekim sukobom, te napušta rodni dom i zemlju kako bi negdje drugdje iz ničega izgradio vlastitu budućnost. Taj svijet trenutno broji oko 65 milijuna osoba, redovnih i ilegalnih, koji traže azil i pomoć na putu s Juga i Istoka planeta prema sjeveru. Tome svijetu Crkva posvećuje veliku pozornost i stavlja mu se u službu. Te su teme bile 11. studenoga u Tiskovnom uredu Svete Stolice u središtu predstavljanja V. Svjetskog kongresa za dušobrižništvo selilaca i putnika, koji će se održati od 17. do 22. studenoga u Rimu.

Postoji izazov s kojim se valja suočiti pred tim nezaustavljivim kretanjem osoba koje se sele, bježe, i pružaju ruku za pomoć. Taj je izazov društveni, kulturni, gospodarski, ali i pastoralni, istaknuo je predsjednik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika kardinal Fumio Hamao, te dodao kako je Crkva već davno shvatila, a to će ovaj kongres još bolje pokazati, koliko je nužno da jedincati program Evanđelja nastavi uranjati u povijest svake crkvene stvarnosti. “Da” integraciji i “bratskim gestama” na koje potiče susret s osobama koje traže pomoć.

Ali, integracija ne znači “asimilacija”, primijetio je nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik te vatikanske ustanove. Doseljenici su pozvani poštivati nacionalni identitet zemlje koja ih prima, kao što narodi koji primaju takve osobe trebaju poštivati kulturna obilježja doseljenika. I mjesni se biskupi trebaju organizirati kako bi mogli na primjereno odgovoriti na poticaje koji dolaze od doseljenika ili izbjeglica, već prema društvenoj i kulturnoj stvarnosti zemlje kojoj pripadaju. Podsjećajući sve, kao i vlasti u državama, kako osim straha koji se javlja pred migracijskim masama, taj narod u sebi sadrži i veliku snagu, napomenuo je nadbiskup Marchetto te dodao kako osim vidika koji u kretanjima osoba i naroda može staviti u krizu naše društvo, trebamo vidjeti i prigodu koja nam se pruža za stvaranje sveopće obitelji, za sposobnost dijaloga, za međusobno poštivanje i mirni suživot.

Naposljetku je nadbiskup Marchetto istaknuo kako su migracije i misionarski izazov, jer stvarajući prigode za nove kontakte i kulturne razmjene, potiču Crkvu na prihvat, dijalog, pomoć i, jednom riječju, na bratstvo.