Rim, (IKA) – Na početku svog obraćanja kardinal Bozanić je podsjetio kako se to predstavljanje održava na završetku zahvalnoga hrvatskog hodočašća u Rim, “uzvratnom” posjetu Papi nakon njegova trećeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja ove godine. Hrvatski su vjernici došli potvrditi svoju vjernost Papi i zahvaliti na njegovim darovima ljubavi koje nastavlja razdjeljivati sveopćoj Crkvi, svakoj partikularnoj Crkvi i svakom od nas u ovih dvadeset i pet godina svoje papinske službe, rekao je kardinal Bozanić. Jedan je od tih darova je i Ivan Merz, kojeg je Papa 22. lipnja 2003. hodočasteći u “mučeničku zemlju” Bosnu i Hercegovinu u njegovu rodnom gradu Banjoj Luci proglasio blaženim. “To je dar Ivana Pavla II. vjernicima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dar koji, istodobno, prelazi granice tih dvaju zemalja, postajući ohrabrenje kršćanima laicima čitave Crkve, jer biti kršćanski vjernici laici znači imati poziv na poslanje, ono koje je dodijelio Krist”, rekao je kardinal Bozanić. Uz 25. obljetnicu papinske službe Ivana Pavla II., dodao je kardinal, “L#!Osservatore Romano” htio je, na svoj način, dati dar Papi: knjigu Giampaola Matteija o Ivanu Merzu objavljenoj u zbirci “Quaderni”. Sam Ivan Merz, podsjetio je zagrebački nadbiskup, bio je revni čitatelj toga vatikanskog dnevnika, te je o Svetoj Godini 1925. posjetio redakciju i susreo se s tadašnjim ravnateljem Giuseppeom Dalla Torreom.

Nadbiskup Bozanić je nadalje podsjetio kako je vatikanski dnevnik god. 1999. objavio i knjigu o kardinalu Alojziju Stepincu koja je svečano predstavljena u Rimu 8. ožujka 1999. uz sudjelovanje državnog tajnika kardinala Angela Sodana i “našega nezaboravnog kardinala Franje Kuharića, #!živog arhiva#!… Stepinčeva doba i njegova trpljenja za Krista i za njegovu Crkvu”. Rekavši kako nova knjiga o Ivanu Merzu predstavlja “novu #!kariku#! toga #!lanca#! koji nas tako ljupko povezuje u Gospodinovom imenu, sa srcem Crkve”, nadbiskup Bozanić je podsjetio kako ona svojim duhom i strukturom u mnogome podsjećaju na knjigu o kardinalu Stepincu. “Privlačnim stilom, utemeljenom na preciznom povijesnom istraživanju, pisac opisuje avanturu svetosti Ivana Merza. Svi mogu čitati te stranice, također oni koji ništa ne znaju o Merzu, pa čak i oni koji ne vole čitati, a još manje čitati životopise. To je povijest mladog kršćanina”, rekao je kardinal Bozanić. U Merčevoj “običnosti” krije se “izvanredna, originalna, neodoljiva, očaravajuća” činjenica. “A da je njegova uloga bila temeljna da se shvatiti i iz jednostavne konstatacije: kada je jugoslavenski komunistički režim preuzeo vlast 1945. branio je čak i da se spominje ime Ivana Merza. Njegov je lik bio očito nepodnošljiv za sustav koji se, postavljajući se protiv Boga, postavljao također protiv čovjeka. Tako je spomen Merčeva apostolata morao biti izbrisan. Povijest je stvari postavila na njihovo mjesto i danas je Ivan Merz blaženik. Ne može se ušutkati Krista, ne mogu se ušutkati sveci”, rekao je kardinal Bozanić.

Ivan Merz je sveti mladić, nastavio je kardinal Bozanić, blizak slavenskom, njemačkom i latinskom svijetu: otac mu je bio Nijemac iz Češke, majka Židovka, a Ivan je rođen u Bosni i Hercegovini, studirao u Beču i Parizu, a poznavao je dobro i Italiju. Rođen 1896., umro je s nepunih 32 godine u Zagrebu 1928. godine. Završio je studij 1914. trinaest dana nakon atentata u Sarajevu kojim je započeo Prvi svjetski rat. “Živio je, dakle, u povijesnom razdoblju velikih političkih događaja koji su promijenili lice Europe. Ivan Merz je postao svet u tom osjetljivom i složenom povijesnom okruženju”, istaknuo je kardinal Bozanić. U knjizi je opisan put svetosti toga mladog Hrvata, koji je živio i predlagao “program katoličkog djelovanja” koji je valjan također za sadašnju i buduću mladež.
U nastavku svoga govora kardinal Bozanić je prisjetio svečanosti proglašenja blaženim Ivana Merza u Banjoj Luci na kojoj je i osobno sudjelovao. Citirao je pritom dijelove iz govora pape Ivana Pavla II. održanog tom prigodom koji je o Merzu rekao i slijedeće: “Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnome životu. Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila #!nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen#!. U svemu onome što je radio tražio je #!ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista#!, te je dopustio da ga On #!zahvati#!”, govorio je tada Papa pozvavši osobito mladež da im Merz bude “raspored života i djelovanja” kao što je to bio za cijeli jedan naraštaj katolika te da “zlo odlučno priječe snagom dobra”.

Ostaje se zadivljen čitajući Merčev dnevnik, nastavio je zagrebački nadbiskup, to su “mistične stranice i istodobno stranice izvanredne svakodnevne konkretnosti”. Posebno zadivljuje njegova duboka radost zbog obraćenja roditelja. Na tu se nakanu posvetio Presvetom Srcu Isusovu i za nju se koristio “oružjem” krunice. “Prva Merčeva zauzetost, može se reći još i prije apostolata Katoličke akcije jest obraćenje Kristu njegovih roditelja. Kada je otac ponovno pristupio sakramentima Ivan je sebe nazvao najsretnijom osobom na svijetu. Tomu je predao samoga sebe. Koja velika pouka: poslanje – kazuje nam Merz – započinje u našoj obitelji, u našoj sredini studiranja i rada. To je poslanje on provodio s krunicom, molitvom duboko ukorijenjenom u povijesti hrvatskog naroda. I ovu godinu koju je Papa posvetio krunici živjeli smo s velikom duhovnom snagom”, rekao je kardinal Bozanić. Posebno su dirljiva svjedočanstva onih koji su Merza osobno poznavali. Knjiga donosi riječi mnogih izravnih svjedoka, od kojih je nadbiskup Bozanić naveo svjedočanstvo prof. Tommasa Federicija, teologa i bibličara koji je umro 2002. On svjedoči kako su se profesori Papinskog liturgijskog instituta u Rimu divili liturgijskom nauku Ivana Merza te ističe kako je Merz bio “pravi inicijator hrvatskoga liturgijskog pokreta”, “jedini laik među utemeljiteljima liturgijskih pokreta i obnove u suvremenom dobu” te je “dostojan biti prozvan ljubljenim, dragocjenim sinom Crkve, izabranom dušom, svecem Božjim i predložen kao primjer suvremene stvarne i življene svetosti”. On predlaže da se objavi njegova “opera omnia” tako da bude dostupna svim katolicima. Prof. Federici također prepoznaje tri središta života blaženog Ivana Merza: studij i cjelovita asimilacija kršćanske vjere, zatim življeni život, “sa opetovanim i uvijek potpunim opredjeljenjima za svetost, bezuvjetno provođenima u djelo”, te apostolat među mladeži, “kojima je posvetio stvarno sav svoj život, i kojima kao središte postavlja liturgiju”.

“Posljednje razdoblje života Ivana Merza, od 1923. do 1928., označeno je njegovim neumornim i kreativnim apostolatom u Katoličkoj akciji, utemeljenoj prema smjernicama pape Pija XI. I živio je s ljubavlju taj apostolat u najjednostavnijoj svakodnevici, poučavajući na biskupijskoj gimnaziji u Zagrebu”, rekao je kardinal Bozanić. Mattei, rekao je pri kraju svoga obraćanja kardinal Bozanić, zaključuje knjigu tvrdeći kako je svjedočanstvo mladoga Ivana Merza u srcu svjetskih dana mladeži. Križ je, uostalom, svjesni simbol mladih kršćana. “Znaju da to drvo nije strano njihovu životu, svaki dan doživljavaju njegovo otajstvo: kada u obitelji nema sklada, kada se jave poteškoće u učenju, kada osjećaji nisu uzvraćeni, kada se uključivanje u svijet rada čini nemogućim, kada ekonomski razlozi prisiljavaju umrtviti plan zasnivanja obitelji, kada se riskira biti žrtvama praznine vrijednosti, kada se već od malih nogu suočava s bolešću i sa samoćom. Križ neprestance poziva, neovisno o životnoj dobi. Onaj križ kojeg bi uljudba površnog, podmuklo širena od strana lažnih učitelja, htjela ukloniti. Na istinu križa Ivan Merz je usredotočio svoj život: zbog svetosti kojom je živio tu istinu, Papa ga je proglasio blaženim”, rekao je kardinal Bozanić na predstavljanju knjige o Ivanu Merzu u Rimu. Podsjetio je na kraju na stih iz Danteova “Raja” koji u trideset i prvom pjevanju govori o čovjeku “iz Hrvatske” koji, zadivljen Kristovim licem utisnutim u Veronikinom rupcu, ne može više odvratiti svoj pogled drugdje, čvrsto uperena pogleda na Gospodina, uranja u razmatranje sve do suobličenja s Kristom, sve do darivanja vlastitog života za Krista. “Hrvatski katolici dobro znaju te Danteove retke. Oni su kulturalna, povijesna i duhovna #!posjetnica#! neizmjerne vrijednosti. Taj Danteov #!bezimeni Hrvat#!, neimenovani, onaj čovjek koji #!iz Hrvatske#! dolazi ovdje u Rim na hodočašće, zapravo ima lice. To je lice svetaca hrvatske zemlje. Ima lice Alojzija Stepinca. Ima lice Ivana Merza. Ima lice junačkih Kristovih svjedoka na hrvatskom tlu tijekom stoljeća. Mora imati lice svakoga od nas, jer svi smo pozvani biti sveti”, rekao je kardinal Bozanić zahvalivši na kraju dnevniku “L#!Osservatore Romano” u osobi direktora prof. Marija Agnesa “što je prihvatio poticaj Svetoga Oca i objavio tu knjigu”.