Sarajevo, (IKA/KTA) – Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Austrije u suradnji s Vrhbosanskom katoličkom teologijom u Sarajevu u sklopu obilježavanja Srednjoeuropskoga katoličkog dana priredile su 7. i 8. studenoga u Sarajevu međunarodni znanstveni skup “Povijest obvezuje na odgovornost – mučenici i svjedoci vjere”. Simpozij je otvoren u petak navečer 7. studenoga te je nastavio s radom u subotu 8. studenoga. Prvo predavanje 8. studenoga održao je dr. fra Marko Semren na temu “Povijesna obrada mučeništva u BiH”. Predavač je govorio o vremenu od 14. do 19. stoljeća, izrazivši nadu da će često zanemarivana istina o brojnim svjedocima doći na vidjelo i pomoći današnjim naraštajima da se vraćaju u prošlost i sjećaju se prošlosti sa zahvalnošću. U tom vremenu kao redoviti mučitelji biskupa, svećenika i redovnika franjevaca spominju se Turci i muslimani, jer nije bilo konkretnih imena, nego se o počiniteljima zlodjela govorilo općenito. Dr. Semren govorio je o tadašnjim turskim zakonima koji kršćanima oduzimaju temeljna ljudska i vjernička prava i slobode, iznoseći podatak da je u od 14. do 19. stoljeća prema dostupnoj dokumentaciji mučeno 6 biskupa, 120 svećenika i 5 novaka, a broj mučenih vjernika laika bio je neopisivo veći.
Drugo izlaganje održao je dr. Jan Mikrut iz Beča na temu “Kršćanski mučenici 20. stoljeća u Srednjoj Europi s posebnim naglaskom na nacionalsocijalizam”. Predavač je govorio o povijesnim okolnostima koje su dovele do mučeništva, statistikama i podacima o žrtvama toga razdoblja. Obradio je sve države Srednje Europe i progovorio o previranjima koja su dovela do mnogih nedužnih žrtava.
Dr. Bogdan Pelz iz Praga govorio je o tihom mučeništvu u Socijalističkoj Republici Čehoslovačkoj u doba komunizma. Pojasnio je kako je progon katolika u tadašnjoj Čehoslovačkoj bio organiziran u sklopu sustava i jasno definiran cilj komunističke vlasti. Katolička crkva u toj zemlji trpjela je progone do posljednjeg dana režima. Godine 1948. zabranjene su sve katoličke novine, uslijedili su brojni pretresi kuća i bezrazložna hapšenja. Tada je i 1.800 crkvenih škola oduzeto, a oko 5.500 studenata katoličkog uvjerenja protjerano je s fakulteta. Godine 1950. 11 biskupa je suđeno i osuđenu u montiranim procesima na kazne od 20 do 25 godina. Godine 1951. oko 3.000 svećenika bilo je u zatvorima. U to doba izvršeno je 240 smrtnih kazni, 8.000 ljudi umrlo je u zatvorima, a oko pola milijuna bilo je u zatvorima. Dr. Stanislaw Nabywaniec iz Rzeszowa govorio je o kršćanskim mučenicima 20. stoljeća u Poljskoj, s posebnim naglaskom na razdoblje od 1944. do 1989. godine. U to doba Crkva je za komuniste postala glavni problem i glavni neprijatelj. Osnivane su posebne skupine za brisanje svega vjerskog, a Crkvi je uskraćena zakonska zaštita. Provođena je sustavna ateizacija, a obrazovanje djece i mladih podvrgnuto je komunističkoj ideologiji. Svećenici su udaljavani iz javnog života, Caritasu je zabranjivan rad kroz nametanje velikih poreza, a metoda tlačenja svećenika dovedena je do savršenstva. Dr. Božo Goluža govorio je o kršćanskim mučenicima 20. stoljeća s posebnim naglaskom na zemlje nekadašnje Jugoslavije. Prema njegovim riječima, temeljna postavka komunizma bila je borba protiv svega što je religiozno, a prema mišljenju komunističkih ideologa Katolička crkva bila je najveći neprijatelj. Brojni društveni položaji bili su nedostupni praktičnom vjerniku. Nema točnih podataka, ali se barata s brojem od 434 ubijena svećenika na području Hrvatske i 123 na području Slovenije. Pod udarcem srpa i čekića stradale su brojne nedužne osobe. Predavač je u nastavku govorio o partizanskim i četničkim zločinima u tijeku II. svjetskog rata i poraća, podsjetivši kako su Titovi partizani i preobučeni četnici izvršili nezapamćen genocid na Bleiburgu i nakon njega. Nakon rata Tito i partizani sustavno rade protiv Katoličke crkve na prostorima cijele Jugoslavije, pri tome ne birajući sredstva. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u to doba oštro reagira kod Bakarića, prosvjedujući protiv nepravednih i bezrazložnih hapšenja i smaknuća svećenika i vjernika. U svom dopisu Stepinac govori o 80 smaknuća dnevno, koja su vršena na tajnim mjestima, nakon čega su posmrtni ostaci pokapani u masovnim grobnicama. Dr. Goluža govorio je i o montiranom procesu protiv kardinala Stepinca, zaključivši kako je Katolička crkva ostala jedina snaga koju komunistički režim nije eliminirao niti podložio. Vlč. Ferenc Merkli iz Mađarske nije nazočio skupu, ali je poslao izlaganje u kojem izvještava o brojnim mučeništvima katolika u Mađarskoj u doba komunističkog režima. Dr. Nikola Dogan iz Đakova obradio je temu “Mučeništvo u svijesti drugih religija”, ističući da je bolje govoriti o svjedočenju iz vjere i za vjeru, nego samo o mučeništvu. Svjedočenje u mučeništvu visoko je vrednovano u mnogim religijama. Predavač je poseban naglasak stavio na mučeništvo u Židovstvu i u islamu, a govorio je i o šiitskom i sunitskom načinu shvaćanja mučeništva, tumačeći pojmove džihada i vehabija. Dr. Ignaz Steinwender iz Salzburga govorio je o svjedočenju u uvjetima pluralizma, istaknuvši da se dobiva dojam kako je nevjera sama po sebi razumljiva. Europska kultura stvara dojam prešutne apostazije s izraženom tendencijom posvjetovnjačenja. Predavač je u pokušaju međunarodne zajednice da u škole BiH uvede predmet “kultura religija” vidio činjenicu da je traganje za istinom, prema mišljenju predstavnika međunarodne zajednice, put prema netoleranciji. U posljednje vrijeme stvoreno je mišljenje da se do kulture dijaloga može doći jedino ako se povuče zahtjev za istinoljubljem. Prevladava mišljenje da onaj tko postavlja zahtjev za istinom nije za dijalog, smatra dr. Steinwender. Radni dio skupa završen je plenarnom skupštinom.