Rijeka, (IKA) – Na redovitoj jesenskoj Skupštini svećenika Riječke nadbiskupije 3. studenoga u Domu pastoralnih susreta u Lovranu raspravljalo se o ujednačavanju pastoralne prakse slavljenja sakramenta ženidbe u župama nadbiskupije, pravilima pogrebnih obreda te radu župnih pastoralnih vijeća u povodu proglašenja Godine župnih pastoralnih vijeća za Riječku nadbiskupiju. Tema slavljenja sakramenata nastavlja se na prethodnu, jesensku Skupštinu svećenika, kada se raspravljalo o slavljenju sakramenata inicijacije u pastoralnoj praksi nadbiskupije. Izvještaj o jesenskoj raspravi podnio je nadbiskupijski kancelar mons. Nikola Imbriščak. Skupštini su bili nazočni gotovo svi svećenici Riječke nadbiskupije.
Susret je započeo u jutarnjim satima, molitvom trećega časa, čitanjem i duhovnim nagovorom riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Razmišljajući o pročitanom evanđelju, nadbiskup je istaknuo ulogu svećenika u raspolaganju i upravljanju materijalnim, ali isto tako i duhovnim dobrima kojima Crkva raspolaže. Podsjetio je okupljene svećenike kako je njihova zadaća upravljati dobrima koja pripadaju Crkvi po njenu Božanskom poslanju, kojega joj je Isus Krist ostavio. Jednako tako, nadbiskup je upozorio kako nije moguće biti vjeran dvojici gospodara, a svećenici i vjernici, ukoliko žele ispuniti svoju vjerničku zadaću, trebaju biti vjerni jedino Bogu.
Prvi dio radnog dijela sastanka bio je posvećen usklađivanju pastoralne prakse pri slavljenju sakramenta ženidbe i pogrebnim obredima. Uvodnu riječ o toj temi održao je generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić, magistar kanonskoga prava. Ukratko je predstavio što Crkveni zakonik propisuje po pitanju sakramenta ženidbe, te istaknuo kako je osnovna preporuka da se sakrament slavi u župi iz koje je jedan od mladenaca. Zakonik predviđa i druge mogućnosti pri kojima, prema želji mladenaca, župnik daje dozvolu da se oni vjenčaju u nekoj trećoj župi. Kako je dosadašnja praksa pokazala, često je kod takvih zahtjeva mladenaca problem u razlogu zbog kojega oni žele vjenčanje izvan svoje župe. Najčešće se događa da se na taj način želi izbjeći temeljita poduka o katoličkim vrijednostima sakramenta ženidbe i bračnog života koju bi svaki od mladenaca trebao proći. Tako se događa, prema svjedočenjima svećenika, da neki primaju sakrament ženidbe, a da ne znaju kako je on nerazrješiv i moguće ga je primiti samo jednom u životu, osim u slučaju smrti jednog od supružnika.
Prema Kanonskom zakoniku, pravo na sakrament ženidbe ima svatko tko je kršten, pa čak i nekršteni ukoliko je drugi supružnik upućen u otajstva katoličke vjere. To međutim ne znači da u brak mogu ući nepripremljeni, te je dužnost župnika pripremiti ih i uputiti u vrijednosti ženidbe. Na Skupštini je zaključeno kako bi župnici kod kojih mladenci dođu tražiti krsni list i dozvolu za vjenčanje u drugoj župi morali iskoristiti te susrete s njima da im ukratko predstave vrijednosti sakramenta i pozovu ih na suradnju i aktivnije sudjelovanje u životu župe u kojoj će živjeti.
Sudionici su se složili kako su pravne odrednice tek početne smjernice za slavljenje sakramenta ženidbe, a problem poduke vjernika se može riješiti jedino pastoralnim planom i djelovanjem. Istaknuta je potreba pastoralne razboritosti koja bi trebala voditi svećenike pri prosuđivanju kako mladencima na najbolji mogući način predstaviti i objasniti sakrament ženidbe. Neizbježna je i suradnja svećenika i dogovor oko preuzimanja odgovornosti za poduke u slučajevima kada se mladi žene izvan svojih župa. Pomoć župnicima pri poduci mladenaca svakako pruža nadbiskupijsko Povjerenstvo za brak i obitelj koje svakoga mjeseca organizira šestodnevne tečajeve za mlade bračne parove.
Raspravljalo se i o problematici katoličkoga pogrebnog obreda za osobe koje su za života bile u problematičnom odnosu prema Crkvi ili za one koji pripadaju drugim kršćanskim vjerama, a rodbina želi katolički sprovod. Mons. Svažić je upoznao svećenike s kanonskim propisima za te slučajeve. Fra Stanko Dodig, dekan Prvostolnog dekanata, uputio je župnike na pastoralnu razboritost i svjesnost osjetljive situacije rodbine pokojnika koja traži crkveni obred pogreba. U svim se slučajevima, prema riječima fra Dodiga, preporuča veća širina u pristupu, te da se pozornost obrati prije svega na one koji su nazočni na sprovodu što uvijek pruža priliku za predstavljanje osnovnoga kršćanskog nauka u uskrsnuće i vječni život.
U drugome dijelu sastanka predstavljena je inicijativa formiranja i potpore djelovanju župnih pastoralnih vijeća od strane nadbiskupije. Nadbiskup Devčić još je jednom ponovio želju izraženu u njegovu pastirskom pismu vjernicima da župna vijeća postanu zaista pomoć župnicima u organizaciji života župe i svih njenih djelatnosti. U tu svrhu nadbiskup je podsjetio na inicijative koje su pokrenute kako bi župna vijeća zaista bila pomoć, a ne opterećenje župnicima. U svim je župama 26. listopada obilježena nedjelja župnih pastoralnih vijeća, kada su članovi vijeća nakon mise trebali biti predstavljeni župljanima, te pročitana nadbiskupova poruka kao poticaj za daljnje djelovanje i suradnju svih župljana.
Određeno je da dan župnih pastoralnih vijeća bude 12. lipnja 2004. Svakom je od 7 dekanata ostavljeno da sami odrede kada će organizirati dekanatski susret predstavnika župnih pastoralnih vijeća. Cilj je tih susreta izmjena iskustava i poticaji za još aktivnije djelovanje među samim vijećnicima.
Nadbiskupijsko izaslanstvo posjetilo je do sada gotovo sve župe u Delničkome, Crikveničkom, Opatijskom i Kastavskom dekanatu. Cilj je tih susreta bio usklađivanje djelovanja župnih vijeća te upoznavanje članova vijeća s njihovom ulogom i zadaćom u životu župne zajednice na temelju crkvenih dokumenata i Kanonskog zakonika, kao i pružanja smjernica za daljnje djelovanje. Predloženo je da se susreti župnih vijeća održavaju svakoga mjeseca te se radi na pripremi mjesečnih tema koje bi se na tim susretima mogle obrađivati kako bi se oni koristili i u svrhu teološkog obrazovanja vjernika i produbljivanja vjerskih istina.
Nakon Skupštine svećenika, održan je sastanak Prezbiterskog vijeća nadbiskupije na kojemu je donesen statut Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća kojega se želi što skorije oformiti.