Pula, (IKA) – Na poziv porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana u župi sv. Pavla na Vidikovcu u Puli održan je 25. listopada godišnji susret članova župnih pastoralnih vijeća Porečko-pulske biskupije. Susretu se odazvalo i aktivno sudjelovalo više svećenika i oko stotinu članova Župnih pastoralnih vijeća iz cijele biskupije. Nakon pjesme i molitve skup je u ime odsutnog biskupa, koji je bio na domovinskoj proslavi kardinalata nadbiskupa Josipa Bozanića u Zagrebu, pozdravio i moderirao predstojnik Katehetskog ureda i ravnatelj Pazinskog kolegija Vilim Grbac.
Na temu “Župna zajednica kao mjesto djelovanja iz vjere – sadašnje stanje i neki novi mogući načini angažmana”, uvodno predavanje održao je mons. dr. Milan Šimunović, profesor pastoralne teologije, religiozne pedagogije i katehetike na Teologiji u Rijeci. Predavač je krenuo od konstatacije o nužnosti strukturalnih promjena u životu i djelovanju župnih zajednica. U tom smislu, u novome i promijenjenom svijetu, potrebno je razmišljati o novom liku kršćanina, novom modelu župne zajednice kao i o novom projektu Crkve. Naime, nije dostatno da suvremeni vjernik bude samo “praktični vjernik”, već mistik koji po Kristovu primjeru i prijedlogu živi u zajedništvu s Bogom i s ljudima. On se ne može ostvariti sam, već u zajedništvu s drugima u Crkvi, odnosno u konkretnoj župnoj zajednici. Istodobno je pozvan biti angažirani vjernik, angažiran iz vjere, a sve pod vodstvom predvoditelja-župnika.
Predavač je izložio novi model župne zajednice kao “zajednice manjih zajednica”, kako to ističe dokument HBK “Župna kateheza u obnovi župne zajednice”. To iziskuje korjenitu obnovu, određenu prementalizaciju kako župnika tako i svih ostalih vjernika. To će pomoći i premišljanju kršćanske inicijacije, kako se i dalje ne bi događalo osipanje vjernika, osobito djece i mladih. Prema novom projektu Crkve potrebno je nadvladavati zaoštravanje ili podjele koje proizlaze iz tzv. ekleziološkog binoma tj. klerika i laika. U tom smislu ukazuje se potreba i svojevrsne deklerikalizacije pastorala, kako bi se promicale službe, uloge i zadaće vjernika laika u Crkvi, kao mjestu poslanja i suodgovornosti, vodeći računa o težnjama suvremenog čovjeka o jednakosti i participaciji. Premda je župno pastoralno vijeće prvenstveno savjetodavno tijelo, ne bi trebalo strahovati da ono postane i “mjesto i sredstvo odlučivanja” u izradi, donošenju i provođenju pastoralnih planova, kako je istaknuo i sam papa Ivan Pavao II. u dokumentu Kristovi vjernici laici.
Sudionici susreta potom su bili podijeljeni u više radnih skupina i na temelju predavanja te ranije predložene građe sa strane predavača razmjenjivali iskustva iz svojih župnih zajednica. Potom su na plenumu izložili važnije zaključke i prijedloge, postavljali pitanja predavaču u vidu kvalitetnijih pomaka u župnim zajednicama. Sudionici su izrazili zadovoljstvo skupom kao i spremnost da se barem neki zaključci provedu u djelo, o čemu će izvijestiti svoje župnike i vijećnike koji nisu mogli doći. Na kraju je dr. Šimunović sažeo raspravu i iznio zaključke i prijedloge koji su u raspravi najviše došli do izražaja. Istaknuta je potreba čitanja i proučavanja dokumenata HBK “Župna kateheza u obnovi župne zajednice” te “Na svetost pozvani”. Zaključeno je da u planiranju djelovanja u župi sudjeluju svi članovi vijeća, te da svaki član razmisli o ulozi koju može preuzeti u župi i redovito sudjeluje u sakramentalnom životu župe. Potrebna je i iskrena i otvorena komunikacija između župnika i vijećnika, odnosno vjernika, kao i među vjernicima. To pretpostavlja i prihvaćanje kritičke riječi, ali u svijesti da je riječ o župi kao zajednici Kristovih vjernika, gdje mora vladati praštanje i ljubav, a ne podjela u grupice koje vode neki drugi interesi. Ako potencijalni vjernici, a osobito djeca i mladi u župi ne naiđu na prihvaćenost, ako se ne susretnu sa življenim iskustvom vjere odraslih, što će se vidjeti i po samom nedjeljnom slavlju i druženju, te ako im ne budu ponuđena prilika za angažiranje, oni će još više završavati u distanci osobito nakon “obavljenih” sakramenata. Istaknuta je i potreba druženja vjernika, posebno nakon mise u župnim prostorima kako bi se produbilo zajedništvo, planiranje, međusobno pomaganje. Stoga su zamoljena župna ekonomska vijeća da pod vodstvom župnika razmisle o otvaranju prikladnih prostora bilo u okviru župnih domova, bilo u izgradnji novih prostora tamo gdje je moguće. Ukazano je i na važnost rada s odraslima, posebno roditeljima, te je predloženo pokretanje biblijskih večeri, tribina, susreta za roditelje i djecu, a župnici bi trebali svoje nedjeljne propovijedi usredotočiti na biblijsku tematiku.
Susret članova župnih pastoralnih vijeća Porečko-pulske biskupije završio je zajedničkim objedom i druženjem.