U kolumni listopadskog broja kršćanske obiteljske revije “Kana” dr. Stjepan Baloban osvrnuo se na, u Hrvatskoj aktualno pitanje odnosa Crkve i politike, kršćana vjernika i kršćana političara, kao i odnosa političkih djelatnika prema Katoličkoj crkvi kao važnom čimbeniku u razvoju hrvatskoga društva. Odgovarajući na pitanje može li iskreni vjernik biti dobar političar, dr. Baloban prokomentirao je da ima mnogo ljudi političara kojima je to uspjelo, premda prevladava mišljenje da je političaru moral stran. Iskustvo pokazuje da vjernik može biti uspješni političar kada svoju vjeru živi, tj. kada se, bez obzira na druge, u političkom djelovanju ponaša moralno, istaknuo je kolumnist. Osvrnuvši se na odnos političara prema Crkvi, u svojoj kolumni dr. Baloban ukazao je da ovisno o trenutačnoj političkoj situaciji, političari se nastoje “ne zamjeriti Crkvi”. Prije izbora pak žele na vanjski način, sudjelovanjem na vjerskim svečanostima, pokazati da su oni “blizu” ili da barem “nisu daleko i protiv Crkve”, dodao je. “Manje je važno” što je određena politička stranka radila do sada i kako se odnosila prema vjernicima, njihovim običajima i zakonitim pravima, primjerice prema vjeronauku u školi i u predškolskim ustanovama, obiteljskom zakonodavstvu, izvanbračnim spolnim zajednicama i drugom, napomenuo je dr. Baloban. Analizirajući kako su hrvatski mediji posljednjih godina prikazivali odnos politike i Crkve, vjere i moralnog ponašanja u politici u Hrvatskoj, ocijenio je da su se, s jedne strane, medijski izvještaji u velikom broju ograničavali na vjerske svečanosti i važnije susrete crkvenih i državnih predstavnika, a s druge strane, trajno se ponavljalo pitanje koje je preraslo u svojevrsnu optužbu predstavnicima Crkve: zašto vjernici, koji su velika većina u hrvatskom društvu, više i snažnije ne utječu na promjenu društvenih, gospodarskih i političkih prilika nabolje.
U tom pitanju – optužbi, smatra dr. Baloban, krije se velika zabluda suvremenog čovjeka koji je više desetljeća živio u komunističkom sustavu. Riječ je o zabludi postkomunističkog čovjeka koji u javnome i poslovnom životu dijeli vjeru i moral, pojasnio je dr. Baloban, dodavši da je riječ o tipičnoj pogrešci u kojoj se preskače teško “moralno pitanje” u društvu, a posebno u politici, a od religije se traži da preuzme ulogu “nevidljive moći” koja će umjesto konkretnog čovjeka rješavati etičko-moralne probleme u politici, gospodarstvu, medijima i općenito, društvu. Budući da pojedinac, skupine i društvo nije kadro riješiti velike društvene probleme, ljudi se okreću religiji, shvaćajući je kao “magijsko sredstvo”, prokomentirao je dr. Baloban, dodavši da religija i kršćanska vjera nije magija i nema magijsku moć, ali da religiozne vrednote mogu nadahnuti političare da se moralno ponašaju u društvu i u javnom životu. (ika-kj)