U 64 prozna zapisa, nastala na poticaj don Josipa Franulića, profesor matematike Neven Bogdanić sažeo je u knjizi “Nemiri naše nutrine” svoja kratka razmišljanja o životu i smrti, nadi i samoći, ljubavi i strasti, ljepoti i snovima, vremenu i prolaznosti, starosti i svemiru, globalizaciji i slobodi, vječnosti i transcendenciji. Svoje misli “začinio” je izrekama poznatih mislilaca i književnika, a svaka je misao urešena crtežima s. Marije Edith Budin. Zanimljiva je i slika na naslovnici “Polet duše k Suncu”, ulje na dasci, rad s. Marije od Presvetoga Srca – Anke Petričević. Na posljednjoj stranici umjetnička je fotografija Promajne kod Makarske, budući da su 24 od 64 vinjeta nastale upravo u tome podbiokovskom mjestu, optočenu morskom modrinom i čarolijom krajolika.
U svojim razmišljanjima, autor nije opterećen odgovorima koliko umijećem postavljenih pitanja. Kad je izmučen teškim pitanjima utječe se Bogu i moli: “Gospode, spriječi naša lutanja. Obasjaj zakrčenosti naše zrakama s Neba”. Istodobno je Bogdanić zadivljen hrabrošću sv. Maksimijana Kolbea kao i mislima sv. Augustina i Tome Akvinskoga. S poniznom prostodušnošću pristupa velikim temama, kako smrti tako i smislu života, kako žrtvi tako i slobodi. Upravo o slobodi sabrao je mnoge izreke, između kojih i onu Stjepana Radića: “Narodna se sloboda tamnicom iskupljuje, a pravicom čuva”. Na drugom pak mjestu, govoreći o snovima zaključuje: “Nije nesretan onaj kome se nisu ostvarile želje, kome snovi nisu postali opipljivi. Ne, nesretan je taj koji ne zna što su snovi. Koji nikada sanjao nije”. (ika-mm/kj)