Zagreb, (IKA) – Na redovitoj tribini Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, koja je održana 17. rujna u prostorijama Rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu, mr. Vladimir Lončarević govorio je o hrvatskoj katoličkoj književnosti 20. stoljeća, o tome kada i zašto se pojavila te o njezinim nositeljima. Spomenuo je tako časopis “Hrvatsku stražu“ (1903-1918), koji je pokrenuo krčki biskup Anton Mahnić, a bavio se u gotovo u svakom broju i književnim temama. Predavač je nadalje ukazao da je jezgru i početak hrvatske katoličke književnosti predstavljao časopis “Luč“ (1904-1942). Kao drugi važni časopis naveo je “Hrvatsku prosvjetu“ (1914-1940) kroz koji su prošli brojni katolički pisci i koji je bio stožer kulturnoga, a prije svega beletrističkog rada katoličkih književnika.
Od 1945. godine katolički pisci bili su prisiljeni na šutnju, neki su ubijeni, neki su otišli u inozemstvo, a neki su osuđeni na robiju. No, krajem šezdesetih godina pojavio se časopis “Marulić”, koji je pokušao omogućiti književni rad piscima katoličkoga nadahnuća. Predavač je također upozorio je da je tema hrvatske katoličke književnosti veoma zanimljiva, ali nedovoljno istražena. Zaključujući predavanje ocijenio je da se može stvarati katolička književnost, no i da ona ne smije biti odvojena od drugih književnih tokova, a da bi to mogla biti mora biti sustavno praćena i treba imati hrvatski književni časopis.