Voćin, (IKA) – Na hodočašću podravskog dijela Požeške biskupije, Virovitičkoga, Slatinskog i Našičkog dekanata, pred likom Gospe od utočišta u Voćinu okupilo se 7. rujna više od petnaest tisuća hodočasnika. Među njima bilo je stotinjak mladih iz nedavno utemeljenih župa bl. Alojzija Sepinca i sv. Leopolda Mandića u Virovitici, iz Suhopolja i Slatine, predvođenih župnicima Ivicom Šohom i Robertom Mokrim, koji su večer prije i rano ujutro spomenutoga dana započeli svoj pješački put prema Voćinu.
Misno slavlje na kongresnom prostoru pokraj porušene voćinske crkve predvodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević uz koncelebraciju tridesetak svećenika. Bilo je to prvo hodočašće podravskog dijela Požeške biskupije otkako je papa Ivan Pavao II. okrunio lik Majke od utočišta 7. lipnja u Osijeku, koji je u ulaznom ophodu iz montažne crkve prenesen na liturgijski prostor na otvorenom. Župnik i voditelj svetišta Željko Strnak na početku slavlja pozdravio je biskupa Škvorčevića i mnoštvo hodočasnika, istaknuvši tri posebna molitvena naslova zahvala Svetom Ocu što je okrunio lik Gospe voćinske, Majke od utočišta, 25. obljetnica ponitifikata pape Ivana Pavla II. i s njom povezana Godina krunice.
U svojoj uvodnoj riječi biskup Škvorčević je zapitao kakva se to Slavonija okupila u Voćinu, od Staroga Gradca, Turnašice i Virovitice do Našica i Podgorača. Izrazio je uvjerenje da okupljeni vjernici predstavljaju ono srce Slavonije, koje je osjetljivo za Boga i ispunjeno pobožnošću, poštovanjem i zahvalnošću prema Isusovoj Majci. Podsjetio je kako je protekle godine položen kamen temeljac i započela izgradnja nove voćinske crkve nakon ratnih razaranja, te je istaknuo da postoji u Voćinu duhovni temeljac, postavljen prije više stoljeća u liku Gospe voćinske, po kojem su mnogi naraštaji vjernika pročišćavali, učvršćivali i izgrađivali svoje osobno opredjeljenje za Boga i evanđeoske vrijednosti života te je pozvao nazočne da se s pravim raspoloženjem vjere uključe u tu povijesnu hodočasničku povorku. Potaknuo je vjernike da se u Godini krunice spomenu hrvatskih pobjeda u prošlosti, i one nedavne voćinske, izvojevane Marijinim zagovorom, zahvaljujući molitvi krunice te je istaknuo kako su u ovome hrvatskom trenutku zacijelo po Marijinoj pomoći moguće nove pobjede, osobito duhovne. Biskup je podsjetio i na povijest časne slike Gospe voćinske, Majke od utočišta, koja je nastala 1770. godine, od tada preživjela mnoga stradanja i ostala vjernicima znak velike utjehe i nade na njihovu putu vjernosti Isusu Kristu.
U homiliji biskup Škvorčević se zaustavio na Izaijinu proroštvu o sljepačkim očima, koje Božjim interventom progledaju, ušima gluhih koje čuju i hromim nogama koje su prohodale te na evanđeoskom izvještaju o Isusovu ozdravljenju gluhonijemog čovjeka. Istaknuo je da su fizička sljepoća, gluhost i hromost teška stanja ljudskog postojanja. Ustvrdio je da nije teško doći do podataka o njihovu broju u Hrvatskoj. No, podsjetio je da je daleko teže kad čovjek u srcu i savjesti oslijepi, ogluši i bude hrom te postane neosjetljiv i nesposoban za istinske vrijednosti postojanja. Zapitao se gdje su ti slijepi, gluhi, hromi u Hrvatskoj i kako njih pobrojiti. Istaknuo je da sljepoća i gluhost mogu biti prisutni u nama, u pojedinim ustanovama, organizacijama, uvijek i svagdje gdje je isključen Bog i njegov zakon kao kriterij djelovanja. Upozorio je kako se kod nas na gospodarskome, političkom, zakonodavnom, obiteljskom, javnom i privatnom području nerijetko zastupaju sebični osobni, skupni ili stranački interesi, koji nemaju ništa s opredjeljenjem za život i ne promiču dostojanstvo čovjeka po naumu Božjem. Istaknuo je kako su svi oni koji su tijekom povijesti dolazili u marijanska svetišta, među ostalim i u voćinsko, po Marijinu zagovoru razumjeli da je u osobi Isusa Krista, utjelovljenog Sina Očeva, u njegovu djelu ljubavi na križu i pobjedi uskrsnuća, u snazi njegova Duha čovjeku ponuđen novi sluh, vid i korak: korak smisla, nutarnjeg svjetla, duhovne snage i mira, bez kojih se ne može živjeti. Marija u svojim svetištima služi čovjeku tako da mu pomaže čuti Isusov “effata” – “otvori se” – upućen gluhonijemom. Tko je u svom životu s Bogom ozbiljno računao i vršio njegove zapovijedi, nije bio osobno prevaren niti je bio u napasti drugoga prevariti, poručio je biskup i upozorio da kad određeni ustavi ili zakoni ne računaju s Bogom i njegovim zakonom, ne nude čovjeku sigurni temelj dostojanstva i uspjeha. Podsjetio je da u Hrvatskoj još uvijek postoje određeni zakoni iz komunističkog doba, koji su izričito protiv života, a da ima i novijih koji stavljaju u pitanje obitelj, njezin smisao i dostojanstvo po naumu Božjem. Zapitao se kako to da oni od kojih se očekuje da po svom poslanju služe životu, pri donošenju državnih zakona ulažu premalo truda da beskompromisno stanu na stranu života. Narod koji je stao na stranu života na svim razinama, od zakonske do praktične, ne treba se bojati. Narod koji pravi račune sa životom mora se bojati, jer gradi na nesigurnom. Biskup je zaključio: “Neka Bog po zagovoru Gospe voćinske svojom prisutnošću tako uđe u naša srca da nas ohrabri, osnaži i bude naše svjetlo i nadahnuće za one vrijednosti, koje nas je naučilo evanđelje Isusa Krista i koje smo upoznali u svojim kršćanskim obiteljima”.
Na završetku svečanoga euharistijskog slavlja mladi su u ophodu pronijeli sliku Majke od utočišta kroz mnoštvo vjernika, koje je Gospu pozdravljalo pjesmama, pohvalama i molbenicama po otajstvima svete krunice. Slavlje je završilo molitvom Gospi voćinskoj u kojoj je biskup Škvorčević povjerio Isusovoj Majci sve hodočasnike i cijelu Požešku biskupiju.