Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. razmatrao je u današnjoj katehezi na općoj audijenciji psalam 142., jedan od sedam pokorničkih psalama psaltira. Te je psalme, primijetio je Papa, kršćanska tradicija koristila za zazivanje oproštenja od Gospodina. Psalam 142. posebno je bio drag svetome Pavlu koji je iz njega izveo duboko ukorijenjenu sklonost grijehu u svakom ljudskom stvorenju. Autor psalma opisuje stanje nalik smrtnoj mori. Bačen u zemljin prah, okružen tamom, daha koji se gasi i srca samo što nije prestalo kucati uzdiže ruke Bogu da mu pomogne prisjećajući se davnih čudesa Božjih. Upravo taj spomen budi iskru nade koja “topi led patnje i kušnje” u kojem je molitelj zarobljen. Osjećaj da ga je Bog napustio i ostavio samog tjera ga u očaj, u samu smrt jer je Gospodin izvor života. Upravo na tome rubu javlja se povjerenje u Boga koje psalmist izražava s nizom izraza koji zrače pouzdanjem u Gospodina. Istodobno moli od Gospodina da nauči vršiti volju njegovu. To, istaknuo je Papa u katehezi, moramo i mi činiti. “Moramo shvatiti kako je naše najveće dobro sjedinjenje naše volje s voljom našega nebeskog Oca, jer samo tako možemo u sebe primiti svu njegovu ljubav koja nas vodi spasenju i punini života. Ako nije praćeno snažnom željom za poslušnošću Bogu, povjerenje u njega nije istinsko”, rekao je Papa. Katehezu je zaključio opširnim navodom iz teksta svetoga Grgura Velikog koji u jutru spasenja za kojim čezne psalmist prepoznaje zoru budućeg uskrsnuća kada će se pojaviti Krist, naš život. “Tada će pobjeći svaka sjena tame, iščeznuti svaki trag neznanja, raspršiti se svaka magla napasti… To će biti svijetao i sjajan dan, pripravljen za sve one koje je izabrao onaj koji nas je istrgnuo iz vlasti tame i uveo nas u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina”, rekao je Papa u današnjoj katehezi na općoj audijenciji.