Misa zadušnica i pogreb biskupa Kosa
Đakovo
"Plemeniti biskup Ćiril bijaše čovjek vjere, velikog pouzdanja u Boga i osvajajuće ljubavi i dobrote prema čovjeku. Zbog svoje vjernosti Bogu i blizine prema čovjeku uživao je veliki ugled klera, redovnika, redovnica i vjernika laika ne samo u svojoj biskupiji nego i šire među hrvatskim katolicima po domovini i u inozemstvu", istaknuo nadbiskup Bozanić
Đakovo, (IKA/BTU) – U prepunoj đakovačkoj katedrali-bazilici misu zadušnicu i ukop preminuloga umirovljenog đakovačkog i srijemskog biskupa Ćirila Kosa predvodio je 8. srpnja zagrebački nadbiskup i metropolit Josip Bozanić. Na misi je sudjelovalo tridesetak biskupa i tristotinjak svećenika, rodbina, znanci, bogoslovi, sjemeništarci, redovnici, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske savjetnik predsjednika Vladimir Lončarević, potpredsjednik Vlade dr. Goran Granić, predstavnici ostalih vjerskih zajednica, saborski zastupnici, predstavnici slavonskih gradova i županija, osječkog Sveučilišta, vojske i policije, kulturnih i ostalih ustanova.
Na početku misnoga slavlja, apostolski nuncij u RH mons. Giulio Einaudi pročitao je poruku suosjećanja u povodu smrti biskupa Kosa koju je papa Ivan Pavao II. uputio đakovačkom i srijemskom biskupu Marinu Srakiću putem državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana. U poruci između ostaloga piše: “Primivši vijest o preminuću Vašeg prethodnika na časnoj stolici đakovačkih ili bosanskih i srijemskih biskupa, preuzvišenog mons. Ćirila Kosa, Sveti Otac Vama, pomoćnim biskupima, prezbiteriju, rodbini i svim vjernicima izražava svoje duboko suosjećanje u tuzi i boli zbog smrti dragog i osobito cijenjenog biskupa, hrabrog učitelja vjere i revnog pastira Božjeg naroda, koji se isticao svojim hrabrim svjedočenjem za Riječ Božju, čak i pod cijenu tamnice, kao i svojim velikodušnim služenjem Crkvi i bližnjemu kroz skoro punih šest desetljeća u posebno teškim vremenima.”
U homiliji je nadbiskup Bozanić između ostalog rekao: “Plemeniti biskup Ćiril bijaše čovjek vjere, velikog pouzdanja u Boga i osvajajuće ljubavi i dobrote prema čovjeku. Zbog svoje vjernosti Bogu i blizine prema čovjeku biskup Ćiril Kos uživao je veliki ugled klera, redovnika, redovnica i vjernika laika ne samo u svojoj biskupiji nego i šire među hrvatskim katolicima po domovini i u inozemstvu. Svojim toplim riječima sve je oplemenjivao ljubavlju prema Bogu, vjernošću prema Crkvi i dobrotom prema čovjeku”. Svoju potpunu spremnost na požrtvovno i cjelovito služenje evanđelju i čovjeku na osobiti je način biskup Kos posvjedočio u izdržavanju komunističke zatvorske kazne u Osijeku i Staroj Gradiški, rekao je predsjednik HBK, dodajući kako je “u radostima i križevima svoga svećeničkog i biskupskog života bio mu je sigurni orijentir blaženi kardinal Alojzije Stepinac čiji je uzor vjernosti Bogu, Crkvi i Petrovu nasljedniku vjerno slijedio”.
Nadbiskup Bozanić se osvrnuo i na biskupove službe unutar Biskupske konferencije, a osobito za dugogodišnje uspješno vođenje Vijeća za katehizaciju, rekavši kako je bio čovjek koji je znao okupiti, slušati, razumjeti i povezivati ljude: “Svojom je pojavom, načinom rada i ponajprije velikim strpljenjem bio biskup koji je iznutra gradio crkveno jedinstvo”. Istaknuvši kako u tom sprovodnom slavlju zahvaljuje Bogu za dar biskupa Ćirila Kosa, nadbiskup Bozanić je rekao kako se “opraštamo od njega nošeni živom vjerom u uskrsnuće onih koji usnuše u Kristu i čvrsto se nadamo da je ovaj naš brat dionik Uskrsnuća Isusova”.
Nakon mise, uslijedili su ukopni obredi, koji su započeli oproštajnim govorom sadašnjega dijecezanskog biskupa Marina Srakića koji je govorio o biskupu Ćirilu kao duhovniku sjemeništa i promicatelju duhovno-liturgijske obnove, kao čovjeku Crkve koji je za životno geslo uzeo riječi “Ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života”.
“Radost i vedrina bila je jedna od njegovih karizmi koju je dijelio s drugima”, rekao je biskup Srakić i dodao: “Posebni trenutak patnje bilo je vrijeme nedavnoga rata. Bolna srca gledao je biskup Ćiril kako Đakovačka i Srijemska biskupija krvari i kopni, kako naselja redom padaju, a vjernici ginu i bježe iz svojih domova – u jednom trenutku bilo je 250.000 – kako se ruše bolnice i škole, dječji vrtići i crkve. Kako mu je bilo, kad šest godina nije mogao pohoditi svoje vjernike u okupiranim predjelima biskupije, a njegov ljubljeni Srijem je bio tako dalek”, rekao je biskup Marin i osobno se zahvalivši za sve ono što je biskup Kos učinio njemu u životu.
Biskup Srakić rekao je kako je biskup Ćiril bio pravi kroničar biskupije, te je u svoj dnevnik bilježio sve što se događalo oko njega, od atmosferskih prilika i imena koncelebranata do velikih svjetskih i crkvenih događaja. “U tom smislu spomenimo da je za vrijeme svoje službe utemeljio 21 župu, da je zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalnih crkava, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana”.
Opisujući preminulog biskupa kao domoljuba, đakovački i srijemski biskup je napomenuo kako je biskup Kos uvijek bio uz svoj narod bilo da je patio ili slavio, podizao glas u obranu svoga naroda i vjernika koji su bili građani kako on reče “dvadeset i drugog reda”, te je u najtežim trenucima ostao uz svoj narod, pohađao ranjenike i branitelje, sprovodio pokojnike.
Također, biskup Marin je rekao: “Biskup Ćiril volio je Crkvu, ali se ta ljubav nije zaustavljala na granicama njegove biskupije. Naprotiv! Svoju ljubav očitovao je djelovanju Biskupske konferencije u kojoj je uživao ugled najviše po svom nesebičnom angažmanu o Katehetskom vijeću koje je kroz punih devetnaest godina znalački, odlučno i uspješno vodio uz izuzetno vrijedne suradnike. Tu je očitovao svu snagu svoga duha. Tu ljubav očitovao je napose prema Vrhbosanskoj nadbiskupiji koju je kroz devet mjeseci vodio kao Apostolski administrator”.
Na kraju je đakovački i srijemski biskup izrekao zahvalu svima koji su ga u bolesti dvorili mons. Luki Strgaru, redovnicama, liječnici, kao i liječnicima i sestrama Kliničke bolnice Osije, te svima koji su se okupili na posljednjem ovozemaljskom ispraćaju biskupa Kosa.
Nakon biskupova oproštaja, tijelo preminulog biskupa položeno je u kripti katedrale-bazilike, u grobnicu đakovačkih i srijemskih biskupa. Nakon ukopnih obreda, prema osobnoj želji biskupa Kosa, gradski zbor iz Ivanca, rodne župe biskupa, otpjevao je pjesmu “Ivanečke sele”.