Banja Luka, (IKA) – Osječki slikar Zdenko Gelenčir izradio je oltarnu sliku s likom novog blaženika Ivana Merza koja je stajala za vrijeme Papine mise beatifikacije u Banjoj Luci. Slika je dimenzija 2 m x 4 m. Idejno rješenje slike dali su zajedno banjolučki biskup Franjo Komarica i postulator Merčeve kauze o. Božidar Nagy.

Slika je bogata porukom, simbolikom i sažima Merčev život. Prikazuje Merza u mladenačkom liku i u bijelom odijelu, a rađena je po uzorku dviju slika iz njegovih gimnazijskih banjolučkih dana, gdje ga se može vidjeti upravo u bijelom odijelu koje je tada nosio. Geslo Papinog pohoda Banjoj Luci jest “Blaženi čista srca”, a te riječi također pišu na knjizi koju Ivan Merz drži u rukama koja je ujedno simbol i misala, i Svetog pisma, i općenito svijeta književnosti, kulture i znanosti čime se Merz posebno bavio. U lijevoj ruci Merz drži krunicu, što je oznaka Merza kao čovjeka molitve općenito i napose kao velikog štovatelja blažene Gospe kojoj je svaki dan molio krunicu.

Merz je prikazan u hodu, ide kroz život s knjigom i krunicom, tj. studijski proučava život oko sebe i s molitvom u srcu. Vedar je i zagledan u Kristov križ u čijem središtu je Euharistija, znak Kristove žrtve, ljubavi i njegove nazočnosti među nama, koju je Merz za života posebno štovao. Iza Merza prikazani su predstavnici Crkve u Hrvata, iz koje je Merz izrastao, svjedoci njegove svetosti i osobe koje su pridonijele njegovoj beatifikaciji:
Marica Stanković, bliska suradnica Ivana Merza u apostolatu, koja je ostvarila ideju Merčevog civilnog reda i osnovala zajednicu Suradnica Krista Kralja i koja je u ime Suradnica uputila službenu molbu crkvenim vlastima da se pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim; o. Josip Vrbanek, isusovac, duhovnik i ispovjednik Ivana Merza, koji ga je pratio posljednjih šest godina u njegovu usponu prema oltaru i koji je kao svjedok njegove svetosti napisao njegovu biografiju u vidu pokretanja postupka za njegovu beatifikaciju; kardinal Franjo Šeper koji je Merza osobno poznavao, bio uvjeren u njegovu svetost i koji je 1958. god. kao zagrebački nadbiskup pokrenuo postupak za Merčevu beatifikaciju; Anica Ercegović iz Sunje koja je čudesno ozdravila po zagovoru Ivana Merza od neizlječive bolesti i čije je čudesno ozdravljenje prihvaćeno u Vatikanu u postupku Merčeve beatifikacije; dr. Ivan Protulipac, mučenik, bliski suradnik Ivana Merza u orlovskoj organizaciji, žrtva komunističkih progona, ubijen 1946. god. u Trstu od jugoslavenskih komunista; mons. Ivan Evanđelista Šarić, sarajevski nadbiskup s kojim je Ivan Merz bio povezan velikim prijateljskim vezama i koji je Ivana Merza posebno štovao i cijenio kao svetog čovjeka; kardinal Franjo Kuharić koji je izrekao mnogo divnih govora o Ivanu Merzu i ubrzao postupak njegove beatifikacije; dr. Dragutin Kniewlad, koji je napisao prvu biografiju Ivana Merza i koji ga je otkrio hrvatskoj javnosti; kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, veoma zaslužan za promicanje štovanja Ivana Merza u Vrhbosnaskoj nadbiskupiji i koji je osobno zamolio Svetoga Oca da dođe u Banju Luku i proglasi Ivana Merza blaženim; banjolučki biskup Franjo Komarica koji je izuzetno puno učinio za Ivana Merza u svojim govorima, a dvije godine ranije odredio je molitve u svojoj biskupiji za njegovu beatifikaciju i uspio je uvjeriti Svetoga Oca i Svetu Stolicu o važnosti Papinog dolaska u Banju Luku i proglašenja Ivana Merza blaženim upravo u Banjoj Luci; mons, Fabijan Veraja, dugogodišnji djelatnik u Kongregaciji za kauze svetaca koji je napisao Poziciju Ivana Merza, temeljni dokument od 1.040 stranica kojom se dokazuje herojski stupanj Merčevih kreposti i njegova svetost i time je dao odlučujući doprinos završetku procesa i njegovoj beatifikaciji; prof. Ljubomir Maraković, profesor Ivana Merza u gimnaziji, koji ga je usmjerio prema pravim životnim vrijednostima, zaslužan za njegovu duhovnu i vjersku orijentaciju; o. Božidar Nagy, postulator postupka za beatifikaciju Ivana Merza, koji tu službu obnaša već 31 godinu; papa Ivan Pavao II. koji je uzdigao na čast oltara Ivana Merza kao blaženika Katoličke Crkve. U pozadini s jedne i s druge strane prikazano je mnoštvo koje slijedi Ivana Merza kao onoga koji pokazuje “put k Suncu“, tj. k Isusu Kristu.

U dnu slike prikazana su mjesta i institucije koje su formirale Ivanan Merza: Bazilika Srca Isusova u Zagrebu u koju je Merz dolazio svakoga dana na misu i gdje mu se danas nalazi grob; banjolučka katedrala – rodno mjesto Ivana Merza, a u sredini su prikazani detalji s bojišta iz 1. svjetskog rata, podsjećajći na ratno iskustvo Ivana Merza (1916.-1918.) gdje je doživio duboko obraćenje Bogu. Desno se nalaze simboli gradova u kojima je Merz studirao, Beč i Pariz, i potom Rim, bazilika Sv. Petra, središte njegove vjerske i duhovne orijentacije i duboke ljubavi prema Crkvi, stoji u prikazu djela koji je napisao postulator kauze o. Božidar Nagy.