Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. nazvao je svoje stoto apostolsko putovanje, u Hrvatsku od 5. do 9 lipnja, “važnim pastoralnim pothvatom”. “Papa putnik” je to izjavio primivši 12. lipnja suradnike koji su mu pomogli organizirati i ostvariti njegova pastoralna putovanja, zahvalivši im što su “omogućili Papi ići ususret muškarcima i ženama našeg doba u njihovim uobičajenim životnim sredinama” pomažući mu “u njegovoj službi putujućeg misionara”. Papa ih je nazvao duhovnim “predstavništvom” onih “koji su – već u poodmakloj dobi ili pozvani u Božji dom – u gotovo 25 godina bili povlašteni svjedoci toga osobitog vršenja Petrove službe”. Nakon što je svoje stoto apostolsko putovanje nazvao “važnim pastoralnim pothvatom”, Ivan Pavao II. je podsjetio kako je od samog izbora za Rimskog biskupa 16. listopada 1978. u njegovu srcu osobito snažno odjekivala žurnost Isusove zapovijedi: “Idite po svem svijetu i naviještajte evanđelje svakom stvorenju”. Smatrao sam stoga svojom dužnošću ići stopama apostola Petra koji je “išao sve pohoditi”, da bi utvrdio i učvrstio vitalnost Crkve u vjernosti Riječi i u služenju istini; da kaže svima da ih Bog ljudi, da ih Crkva ljubi, da ih Papa ljubi; i da primi od njih ohrabrenje i primjer njihove dobrote, njihove vjere. I po tim putovanjima, nastavio je Papa, očitovalo se osobito vršenje službe vlastito Petrovu nasljedniku kao počelu i vidljivom temelju jedinstva vjere i zajedništva.

Papa je zatim iznio neke osobne naglaske s putovanja. “Na svim tim putovanjima”, povjerio se Papa, “osjetio sam se hodočasnikom u ono osobito svetište koje je Božji narod. U tom sam svetištu mogao razmatrati Kristovo lice ponekad nagrđeno na križu, ponekad obasjano svjetlom uskrsnog jutra”. Prisjećajući se svojih 100 apostolskih putovanja diljem cijeloga svijeta, od Meksika 1979. do Hrvatske 2003., Papa se spomenuo “braće biskupa” s kojima je “mogao izravno podijeliti njihove pastoralne probleme i tjeskobe” i “različitih kategorija vjernika”, koji su mu “omogućili izbliza upoznati život kršćanskih zajednica na različitim kontinentima, njihova očekivanja, teškoće, trpljenja i radosti”.

“Nisam nikada zaboravio mladež”, dodao je Papa, nazivajući je “nadom Crkve i Pape”. “U njihovim radosnim i zamišljenim licima vidio sam naraštaj spreman velikodušno nasljedovati Krista i izgrađivati civilizaciju ljubavi”, rekao je Papa. No, u Papinu sjećanju i srcu “kao najuzvišenije i najganutljivije sjećanje s posjeta” ostaju najdublje utisnuti “veliki šaroliki skupovi Božjeg naroda, okupljenog na slavlju Euharistije”.

Potaknut uvjerenjem da je “svaki čovjek prvi i temeljni put Crkve” želio sam susresti braću ostalih Crkava i crkvenih zajednica, kao i vjernike židovstva, islama i ostalih religija, kako bih s uvjerenjem iznova potvrdio bilo konkretno zauzimanje Katoličke crkve za ponovnu izgradnju punog jedinstva među kršćanima, bilo njezinu otvorenost za dijalog i za suradnju sa svima na izgradnji boljeg svijeta”, istaknuo je Papa.

Papa je zaključio zahvalom svima onima koji su “omogućili Papi ići ususret muškarcima i ženama našeg doba u njihovim uobičajenim životnim sredinama” pomažući mu “u njegovoj službi putujućeg misionara, željnog naviještati svima riječ spasenja, s dubokim uvjerenjem da Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine”.

Posebno se zahvalio Državnom tajništvu koje se brine za pripremu putovanje i djelatnicima u obavijesnim sredstvima koji vjerno prenose odjeke njegovih putovanja u različite dijelove svijeta.