Istina je prava novost.

Papa u "žitnici Hrvatske"

Sveti je Otac u Osijeku zaključio proslave 150. obljetnice Zagrebačke metropolije i Druge biskupijske sinode, te je posebno govorio o kršćanskoj svetosti, upozorio je na vrijednost poljodjelskog posla i susreo se s predstavnicima drugih vjerskih zajednica

Osijek, (IKA) – Više od 220.000 vjernika okupilo se u subotu 7. lipnja na prostoru sportske zračne luke u Čepinu kod Osijeka da pozdravi i slavi misu s “najboljim gostom”.

Papa Ivan Pavao II. s riječke zračne luke na Krku krenuo je zrakoplovom Croatia Airlinesa u 8.59 sati prema osječkoj zračnoj luci Klisa gdje je stigao oko 9.40 sati. U zračnoj luci Papu su dočekali đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, potpredsjednik Vlade i predsjednik Vladine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Goran Granić, ministar vanjskih poslova Tonino Picula, župan Osječko-baranjske županije Zdravko Bosančić, osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić i direktor osječke zračne luke Klisa Darko Marković. U tijeku svečane ceremonije dočeka, u ime građana Osijeka gradonačelnik Kramarić darovao je Papi srebrnu medalju s likom Gospe Osječke, s jedne strane i grbom grada Osijeka s druge strane. Župan Bosančić poklonio je Svetome Ocu veliki pečat Osječko-baranjske županije te zlatnik Baranja.

Papa je doputovao papamobilom na liturgijski prostor oko 10.15 sati. Obiteljski domovi u ulicama kojima je Papa prolazio pri svom dolasku u sportsku zračnu luku kao i u onima kojima je prošao na svom putu u osječku zračnu luku pri odlasku iz Osijeka bili su svečano urešeni, a u vrtovima su se vijorile papinske zastavice. Prije početka svečanoga misnog slavlja Papa je u papamobilu prošao među razdraganim mnoštvom vjernika koje ga je radosno pozdravljalo mahanjem žuto-bijelim papinskim zastavicama i pljeskom, a za to vrijeme odzvanjala je pjesma koju je predvodio veliki zbor. S Papom u papamobilu bili su državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano i đakovački i srijemski biskup Marin Srakić.

Pozdrav biskupa Srakića

Na početku svečanoga misnog slavlja pozdravne riječi Svetom Ocu uputio je biskup Srakić: “U ovome svečanom i radosnom trenutku, kada sve nas ovdje nazočne i sve koji ovaj povijesni i sveti događaj prate preko radija i televizije prožimlju osjećaji ushićenja i zahvalnosti za ljubav i pozornost kojom nas Vi, Vrhovni pastir Opće Crkve, neprestano obasipate, kličem Vam: Dobro došli!”. Pritom je napomenuo kako ga pozdravlja uime svih okupljenih biskupa, svećenika, redovničkih zajednica, svećeničkih i redovničkih pripravnika i pripravnica, svih vjernika svjetovnjaka, predstavnika građanskih, državnih i vojnih vlasti, ovdašnjih stanovnika i u svoje ime, a napose uime nazočnih biskupa Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, koja ove godine obilježava 150. obljetnicu ustanovljenja. Podsjetio je povijest brojnih biskupijskih mučenika, koji su svojom mučeničkom smrću posvjedočili vjernost Bogu, Crkvi i Apostolskoj Stolici.

Istaknuvši kako će dan dolaska Sv. Oca biti upisan “u našu narodnu i vjersku povijest”, biskup Srakić je podsjetio kako je Sv. Otac došao u biskupiji, koja je “prije desetak godina teško stradala u besmislenome agresorskom ratu, u kojemu su ginuli nevini, teško stradavali gradovi i sela, rušene i pljačkane crkve, obiteljski domovi, gospodarstva, škole i bolnice; u biskupiju u kojoj mnogi još uvijek čekaju povratak svojih nestalih. Dovoljno je samo spomenuti grad Vukovar, simbol naših stradanja. No, mi ne želimo biti zarobljenici prošlosti, nego narod s pogledom u budućnost, koju želimo graditi s vjernicima drugih kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica i sa svim ljudima dobre volje. Neka i ova Euharistija svima bude poticaj na čišćenje pamćenja praćeno oprostom i pomirbom u istini i poštovanju drugih”.

Spomenuo je nedavno održanu Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku, koja je održana kako bi mjesna Crkva mogla odgovoriti na znakove vremena i na očekivanja i zahtjeve crkvene zajednice i svega naroda, te je dodao kako se kroz pet proteklih godina u sinodskom sabiranju i gibanju krenulo u svestranu obnovu. Podsjetio je i na brojna zalaganja Sv. Oca za mir i prestanak ratnih zbivanja u tijeku Domovinskog rata, te rekao kako je ovaj Papin dolazak prigoda da mu se ponovno uputi zahvala za hrabrenje u vjeri, te na porukama nade, mira, dijaloga, pomirbe i praštanja.

“Današnjom Euharistijom želimo zahvaliti Gospodinu za dar krštenja i jedinstva s Apostolskom Stolicom, koje je Vaš prethodnik papa Ivan VIII. u svom pismu hrvatskom knezu Branimiru, upravo na današnji dan, 7. lipnja 879. godine, svečano potvrdio i blagoslovio, zahvaljujući jednako i za sva dobra koja Gospodin preko Vas, Sveti Oče, danas udjeljuje Crkvi i svijetu. Neka ovo istodobno bude i smjerna molitva za sadašnjost i budućnost Crkve u hrvatskim krajevima, za Božji blagoslov i pomoć u izgradbi građanskoga društva utemeljena na trajnim vrijednostima, na skrbi za opće dobro, na dostojanstvu osobe i obitelji, kako bi u našoj domovini za svakoga njezina građanina uvijek bilo dovoljno ruha i kruha čestitim radom vlastitih ruku priskrbljena. Neka ovo bude i ponizna prošnja za naše obitelji, za očeve i majke, za djecu i mladež, za djedove i bake, za starce i nemoćnike, za sve koji pate u tijelu i duši, za sve koji čekaju znak nade i utjehe”, istaknuo je biskup Srakić, zaključujući riječima dobrodošlice: “Još jedanput, dobro nam došli, Sveti Oče, i bio Vam ugodan boravak u našoj sredini!”.

Propovijed pape Ivana Pavla II. na misi u Osijeku

Isticanjem svetosti kao kršćaninova poziva papa Ivan Pavao II. započeo je svoju propovijed na svečanoj misi u Osijeku, poručujući vjernicima Đakovačke i Srijemske biskupije: “Rimski je Biskup došao danas k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakomu životnom razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav”.

Izražavajući posebnu radost što se na tu temeljnu istinu imao prigodu osvrnuti upravo na slavlju svečanog završetka Druge sinode te mjesne Crkve, u kojoj se gotovo pet godina molilo i razmišljalo na temu “Ti si Krist – za nas i za sve ljude”, zaželio je da ona urodi “obilnim rodom obnovljenoga kršćanskog zalaganja u ovoj zemlji koja ima čvrste veze s Petrovom stolicom”. Pritom je i Papa podsjetio kako je upravo 7. lipnja i obljetnica pisama što ih je papa Ivan VIII. g. 879. uputio knezu Branimiru i biskupu Teodoziju, označujući “posebno značajni datum za vašu povijest”.

Zahvaljujući biskupu Srakiću na riječima dobrodošlice, Papa je uputio i srdačne pozdrave biskupima i vjernicima Zagrebačke crkvene pokrajine koja slavi 150. obljetnicu ustanovljenja, kao i brojnim hodočasnicima koji su sa svojim pastirima došli iz BiH, Mađarske, Srbije i Crne Gore. Pozdravio je i kardinale Angela Sodana i Vinka Puljića. Posebno se spomenuo Osječanina kardinala Franje Šepera, istaknuvši kako je, kao vjerni sluga Crkve bio njegov “vrijedan suradnik u svojstvu pročelnika Zbora za nauk vjere tijekom prvih godina moje papinske službe”.
Zatim je pozdravio “braću koja zajedno s nama dijele vjeru u Isusa, Sina Božjega, jedinoga Spasitelja svijeta”. Posebno je pozdravio metropolita Jovana i druge biskupe Srpske pravoslavne crkve, zamolivši ih da patrijarhu Pavlu prenesu “bratski pozdrav u ljubavi Kristovoj”, te braću “zajednica nastalih u reformaciji”. Pozdravio je zatim pripadnike Židovske općine, islamske vjernike, kao Predsjednika Republike i građanske i vojne vlasti, kojima je i zahvalio za sav trud uložen u pripravu toga apostolskog putovanja.

U nastavku propovijedi Sveti Otac istaknuo je zahvalnost Bogu što su u godinama nakon Drugoga vatikanskog sabora “vjernici svjetovnjaci – muževi i žene – stekli vrlo jasnu svijest o svojemu kršteničkom dostojanstvu i o svojoj kršteničkoj odgovornosti”. Poručio je da Bog na početku trećega tisućljeća sve vjernike, “a na poseban način svjetovnjake”, poziva na obnovljeni misionarski polet. Misije nisu nekakav “dodatak” kršćanskome pozivu, već je naprotiv, kršćanski poziv po svojoj naravi poziv na apostolat, upozorio je Papa.
“Predraga braćo i sestre, treba vas Crkva, koja je u Slavoniji i Srijemu! Nakon teških vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju”, istaknuo je Sveti Otac. Laicima je također poručio da su pozvani velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadaju, posebno ih upozoravajući i na njihovu važnu ulogu u životu župe, na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznovrsnih misijskih i karitativnih djela, istaknuvši: “Ni jedan krštenik ne može ljenčariti!”.

Papa se s posebnom ljubavlju obratio mnogim zemljoradnicima slavonske ravnice, ljepoti koje se divio idući zrakoplovom prema Osijeku, i za koju je ponovio kako mu je poznato da se ona naziva “žitnica Hrvatske”. Hrvatskim zemljoradnicima poručio je: “Znam da vam je život naporan i da količina uroda zemlje koji put ne odgovara svemu onome mučnom poslu što ga valja uraditi. Znam isto tako da rad na zemlji poznaje ne male teškoće. Dijelom je i izgubio na vrijednosti, a mlađi su se naraštaji još prije rata opredijelili za život u gradu, pa je tako velik broj sela gotovo ostao bez stanovnika”. Potaknuo ih je da ne gube pouzdanje te imaju na umu kako su svojim težačkim poslom, što na tako rječit način svraća pozornost na biblijsku dužnost povjerenu čovjeku da sebi “podloži” zemlju i bude “gospodar” vidljivoga svijeta svakodnevno “suradnici” Boga stvoritelja.
“Znajte da su vam papa i Crkva blizu te da – visoko cijeneći nezamjenjivost i dostojanstvo vašega svakodnevnog truda – žele da se poljoprivredi i ljudima i ženama, koji obrađuju zemlju, prizna prava vrijednost u sveukupnome razvoju društvene zajednice”, poručio je Papa.

Sveti Otac zatim je istaknuo riječi apostola Pavla “Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima”, poručujući da “On, Bog i Otac, jest Onaj koji sve zove na svetost i poslanje. Živeći iskustvo vazmene novosti, kršćani mogu preoblikovati svijet i graditi civilizaciju istine i ljubavi”.

Sve je na kraju povjerio Mariji, “koju toliko štujete u svetištima u Aljmašu i Voćinu. Neka vas Ona pouči o duhu razmatranja, koje je živjela u Nazaretu, o junačkoj jakosti očitovanoj na Kalvariji, o misionarskoj podložnosti Duhu, kojega je zajedno s prvom kršćanskom zajednicom primila na dan Pedesetnice, i neka vam sve to isprosi. Marija sve vas dovela Isusu!”.

Služba riječi, prinos darova i pričest

U Službi riječi sudjelovalo je sedam vjernika Đakovačke i Srijemske biskupije. Prvo čitanje čitao je Silvijo Benaković iz Županje a psalam Zvonimir Klaić iz Osijeka. Molitve vjernika uputili su Zdenko Đaković iz Srijemske Mitrovice, Lidija Sturko iz Osijeka, Dragutin Buhin te Krešimir Bašić iz zajednice “Cenakolo”. Litvija Keresteš iz Kneževih Vinograda izrekla je molitvu na mađarskom a u Molitvi vjernika sudjelovali su i s. Ljiljana Radošević iz Slavonskog Broda i Mario Brozd iz Osijeka.
Potom su u prikaznoj procesiji uz zvuke slavonske glazbe, praćene tamburicama, i pjesmu zbora vjernici iz različitih župa Slavonije, Baranje i Srijema prinijeli na oltar darove. Euharistijske darove hostije, vino i vodu prinijela su tri vjernika iz tri regije na kojima se prostire Đakovačka i Srijemska biskupija: Tajana Turalija iz Bizovca u Slavoniji, Darko Filakov iz Draža u Baranji te Anita Kovačević iz Golubinaca u Srijemu. Uz njih na oltar na kojem je Papa prikazao euharistijsku žrtvu prineseno je i nekoliko simboličnih darova. Korpu mladog žita prinio je Josip Bobok iz Jakšića kod Požege te Branko Kanisek iz Josipovca Punitovačkog. Kruh su prinijeli Terezija Vinković iz Garčina, košaru različitih usjeva – plodova zemlje Mato Maloševac iz Vođinaca i Marija Juzbašić iz Bošnjaka. Zlatom vezeni ručnik na oltar su prinijeli Slavica Činčak iz Višnjevca, misnicu sestra Sv. Križa Jelena Damjanović, karitativni (novčani) prilog za potrebne preč. Ivan Vidaković, dekan Osječkog dekanata. Darovnicu za novu župu u Vukovaru na oltar su prinijeli vukovarski gradonačelnik Vladimir Štengl i gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru fra Zlatko Špehar. U prinosu darova sudjelovala je i obitelj Radoš. Otac Radoslav prinio je opeku i hrvatsku tkanicu, djeca Filip (prvopričesnik) prvopričesničku svijeću i dječji crtež, Dominik loptu, blizanci Božidar i Mateja igračku “medo” i slatkiše. Hrvatski pjesnik akademik Dragutin Tadijanović (98) za prinosa darova darovao je Papi svoju zbirku pjesama “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”. Tadijanović je svoju prvu pjesmu objavio iste godine kad se rodio Karol Wojtyla.

Papa je na misi pričestio dvadeset osoba, među kojima su bili: sestre Svetog Križa Franciska Šardi i Estera Radičević, zatim sestra Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici Pija Pahljina, s. Vinka Begić, Marijine sestre, Osijek, s. Elza Kujundžić, Obitelj Malih Marija, Osijek, branitelj iz Vođinaca Ante Gilja, invalid u kolicima Ivan Artuković, Šimun Bubalo iz Udruge branitelja u Osijeku, stradalnik – sin bez roditelja Marko Marijanović, Josip Išasegi iz Đakova, vjeroučiteljica Ankica Mlinarić, vjeroučitelj Ivan Tutiš, članovi Pripravnog odbora za Sinodu Đakovačku i Srijemsku Blanka Markotić iz Slavonskog Broda, Željko Krivić iz Osijeka i Željko Markasović iz Vinkovaca, studentica Ana Želinski iz Slavonskog Broda, sjemeništarac Josip Semialjac, Jan Karnaš iz Petrovaradina, Marinko Mikulić iz Donjih Andrijevaca te majka poginulog branitelja Štefica Krstić iz Sarvaša.

Krunjenje likova Gospe od Utočišta

Ivan Pavao II. na svečanoj je misi u Osijeku blagoslovio križ iz crkve Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, koji je teško oštećen u srpskoj agresiji. Taj križ, koji je od sada simbol stradanja stanovnika Đakovačke i Srijemske biskupije u Domovinskome ratu, bit će vraćen u crkvu u Vukovaru, te će se za vrijeme već tradicionalnog hodočašća te biskupije u studenome u Vukovar nositi u ophodu vjernika.

Nakon pričesti Papa je, uz sudjelovanje đakovačkog i srijemskog biskupa Marina Srakića i požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, okrunio dva lika Gospe od Utočišta iz dvaju svetišta vrlo dragih vjernicima dvaju biskupija. Papa je stavio nove krune na zavjetni kip Gospe od Utočišta iz Aljmaša kod Osijeka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji i sliku Gospe od Utočišta iz Voćina u Požeškoj biskupiji. Kip i sliku Gospe od Utočišta te po dvije krune, Gospe i Isusa, na oltar su u ophodu donijeli vjernici. Kip Gospe od Utočišta Aljmaške nosili su Josip Žeravica iz Bapske, Stjepan Mikić iz Dragotina, Josip Ferinac iz Ilače te Siniša Čerkezović iz Šumanovaca. Mirjana Kireta iz Aljmaša nosila je Gospinu krunu, a Mihaela Miletić iz Slavonskog Broda Isusovu krunu. Sliku Gospe od Utočišta Voćinske nosili su Tomislav Vračić i Dragan Hrgić. Anita Pačić je nosila Gospinu kruna, a Maja Čuletić Isusovu krunu.

Ekumenski i međureligijski susret na kraju mise

Na osobnu Papinu želju na završetku misnog slavlja Svetog je Oca došlo pozdraviti sedmero predstavnika javnih glasila iz Srbije i Crne Gore, a potom se susreo i pozdravio s predstavnicima ostalih Crkava i vjerskih zajednica nazočnih na misi. S Papom su se susreli predstavnici Srpske pravoslavne crkve predvođeni metropolitom zagrebačko-ljubljanskim i cijele Italije Jovan, episkop osječkopoljski i baranjski Lukijan, episkop bački Irinej, episkop sremski Vasilije te episkop slavonski Sava, zatim v. d. biskupa Evangeličke crkve u RH Branko Berić, biskup Reformirane crkve u RH Endre Langh, predsjednik Saveza baptističkih crkava u RH Toma Magda i predsjednik Mešihata islamske zajednice u RH muftija Ševko Omerbašić. Na misi u Osijeku bilo je nazočno još nekoliko predstavnika ostalih crkvenih zajednica koji se nisu susreli s Papom.

Nakon završetka misnog slavlja u Osijeku papa Ivan Pavao II. napustio je liturgijski prostor u sportskoj zračnoj luci u Čepinu te otputovao u Đakovo.
U tijeku misnog slavlja u sportskoj zračnoj luci u Osijeku, umro je od infarkta hodočasnik Mirko Božić (r. 1960.) iz Mirkovaca, a dolazeći na misno slavlje preminula je jedna hodočasnica iz Creta. Zbog visoke temperature koja je dostizala gotovo 40 stupnjeva Celzija liječničku pomoć zatražilo je oko 500 osoba.

Pretprogram, sudionici i gosti na slavlju

Prije misnoga slavlja s Papom od 8 do 10.15 sati održan je prigodni molitveni i glazbeno-meditativni program. U tijeku programa bile su molitve zajednice, pozdravi i predstavljanje nazočnih, tematska razmišljanja protkana meditativnim tekstovima i pjesmama, tekstovi vezani uz kulturnu baštinu i domovinsku narodnu kulturu, zavičajna “razglednica”, “Blagdanska poezija” Slavonije, Baranje i Srijema te niz glazbenih točaka. Uz zajednice, skupine, društva i zborove iz Osijeka i ostalih mjesta Đakovačke i Srijemske biskupije, u programu su u sklopu obilježavanja jubilarne, 150. obljetnice Zagrebačke metropolije, u glazbeno-meditativnom predstavljanju nastupili predstavnici svih biskupija zagrebačke metropolije.

Oltar na kojem je Papa u Osijeku slavio misu uprisutnjivao je ideju puta i skretao pozornost na činjenicu da se čovjek pojedinac i čitava Crkva nalaze na putu prema vječnosti. Crkva đakovačka i srijemska posvješćivala si je i posvješćuje to svojim sinodskim hodom.
Slika i model Crkve na putu za Kristom te zagovornica i pomoćnica onih koji su na putu je Blažena Djevica Marija (na oltarnom podiju na putu prema oltaru bila je postavljena slika Gospe Tekijske iz istoimenog svetište pored Petrovaradina, koja je na osobit način istodobno uprisutnjivala srijemski dio biskupije). Cijeli oltarni podij završava naglašenim uzdizanjem prema nebu i zvonima na kraju, koja simboliziraju eshatološki cilj ljudskog života i predstavljaju jeku i nagovještaj vječnosti prema kojoj smo se svi zaputili kao svome konačnome cilju.
Arhitektonsko rješenje oltarnog podija na taj način izvrsno se uklapalo te izricalo geslo trećeg Papina pohoda Hrvatskoj: “Obitelj – put Crkve i naroda”.
Na oltarnom podiju bila su postavljena dva zvona iz dviju potpuno razorenih crkava u Domovinskom ratu. Jedno zvono, iz župe Sv. Mihaela u Lovasu, najmanje je od tri zvona koja su bila do rata na tornju župne crkve. Zvona su u tijeku Domovinskog rata bila ukradena i odvezena u SR Jugoslaviju. Župnik je uz velike napore uspio, po završetku Domovinskog rata i povratka u župu, vratiti ukradena zvona. Predviđeno je da budu vraćena na toranj nove župne crkve koja je u gradnji. Drugo zvono bilo je s filijalne crkve Presvetoga Trojstva u Ernestinovu (župa Ivanovac), koja je također potpuno razorena u Domovinskom ratu te se očekuje gradnja nove i povratak očuvanog zvona na njegovo mjesto.

Crkveni sudionici slavlja u Osijeku

Na svečanom misnom slavlju u Osijeku sudjelovali su mnogobrojni biskupi i visoki gosti. U pratnji pape Ivana Pavla II. bili su državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano, mons. Leonardo Sandri, mons. Stanislaw Dziwisz i mons. Piero Marini. Hrvatske biskupe predvodio je predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, a sudjelovali su još potpredsjednik HBK zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup u miru Ante Jurić, nadbiskup zadarski u miru Marijan Oblak, vladika križevački Slavomir Miklovš, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, zatim biskupi dubrovački Želimir Puljić, varaždinski Marko Culej, šibenski Ante Ivas, požeški Antun Škvorčević, porečko-pulski Ivan Milovan, porečko-pulski u miru Antun Bogetić, gospićko-senjski Mile Bogović, pomoćni đakovački i srijemski Đuro Gašparović i Đuro Hranić te pomoćni zagrebački Josip Mrzljak i Vlado Košić.
Uz njih na misi su sudjelovali i apostolski nuncij u RH nadbiskup Giulio Einaudi, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, nadbiskup Eugenio Sbarbaro, apostolski nuncij u Srbiji i Crnoj Gori, mons. Ján Sokol, nadbiskup i metropolit Trnava-Bratislava, nadbiskup Estergom-Budimpešte Péter Erdő, primas Mađarske, mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolit beogradski, mons. Mihály Mayer, pečuški biskup, bratislavski biskup František Rabek, banjolučki biskup Franjo Komarica, skopski biskup i apostolski egzarh za Makedoniju Joakim Herbut, subotički biskup Ivan Penzeš, kotorski biskup Ilija Janjić, apostolski administrator prizrenski Marko Sopi, pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar, pomoćni biskup skopski Kiro Stojanov, te pomoćni biskup Mukačeva Džuro Džudžar. Na misi su također sudjelovali i delegati dvojice dijecezanskih biskupa: dr. Johannes zu Eltz, kanonik, delegat limburškog biskupa te mons. Petru Mares, delegat biskupa Iasi i generalni ministar franjevaca trećoredaca dr. fra Ilija Živković iz Rima.
Na slavlju su bili također i visoki gosti: mons. Jure Bogdan, rektor Zavoda Sv. Jeronima u Rimu, fra Tomislav Mrkonjić, Klaus Tiller, ravnatelj Caritasa Fulda, Ditmar Kuschel, glavni urednik “Kirchenzeitung Bonifatiusbote”, Piergiorgio Bertoldi, tajnik nuncijature u Beogradu, Marko Rochmes i Franc Šenk u pratnji beogradskog nadbiskupa, László Süllei, kancelar u pratnji nadbiskupa budimpeštanskog, Gábor Harmai, tajnik u pratnji nadbiskupa budimpeštanskog, Gyula Wolf, ekonom pečuške biskupije, kao i brojni svećenici, organizatori i gosti toga slavlja.

Papa u privatnom posjetu đakovačkoj katedrali

Papa Ivan Pavao II. zajedno s domaćinom, đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem, koji ga je zajedno s ostalim kardinalima i biskupima ugostio u svojoj biskupskoj rezidenciji u Đakovu, u 17.24 sati stigao u privatni posjet đakovačkoj katedrali, ispred koje su ga dočekali zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, pomoćni đakovački i srijemski biskupi Đuro Gašparović i Đuro Hranić, svi kanonici te mnoštvo razdraganih hodočasnika. Za vrijeme ulaska zvonila su zvona đakovačke katedrale, a s. Svjetlana Paljušević svirala je prigodno na orguljama. U đakovačku prvostolnicu, gdje su ga dočekali svećenici Đakovačke i Srijemske biskupije, profesori s đakovačke Teologije, bogoslovi, redovnice Sv. Križa i karmelićanke iz Levanjske Varoši, Papa je ušao kroz srednji ulaz do oltara, ustao se iz stolca, kleknuo na klecalo, a za to vrijeme su bogoslovi pjevali “Veselo svetkujmo”. Papa je izmolio kratku molitvu i pozvao sve nazočne na molitvu Očenaša, moleći da Crkva svim narodima bude spasonosni stup, nakon čega je udijelio apostolski blagoslov. Sveti Otac zatim se slikao s kanonicima, biskupom Srakićem i pomoćnim biskupima, svećenicima, profesorima i bogoslovima. Papa se također susreo sa svećenicima u invalidskim kolicima, darovao im krunice i fotografirao se s njima. Na odlasku iz katedrale bogoslovi su pjevali “Laudates Diacovenses”. Ispred katedrale dočekao ga je đakovački gradonačelnik Zoran Vinković, koji je Papi darovao šokačku nošnju te je rekao: “Primite ovaj dar i pozdrave svih građana Đakova. Ovaj dar je simbol povezanosti hrvatskog naroda i Katoličke crkve. Primite ovu narodnu nošnju u koju je utkana povijest, sadašnjost i budućnost, i u koju su utkani naši đakovački, slavonski i hrvatski korijeni. Hvala Vam za sve što ste za nas učinili”. Gradonačelnik je stavio Papi na glavu šokački šešir, što je izazvalo oduševljenje više od 10.000 Đakovčana koji su došli pozdraviti Svetog Oca. Nakon toga su Papu pozdravili djeca Dominik Troha i Mirjana Josipović iz Đakova, koji su nosili nošnju iz Gorjana, odakle su vezilje koje su izradile nošnju za Papu. Sveti Otac potom se vratio u dvorište Biskupskoga dvora, iz kojega je papamobilom krenuo prema Osijeku.

Sveti Otac se nakon privatnoga posjeta đakovačkoj katedrali papamobilom oko 18 sati uputio prema Osijeku te prošao njegovim ulicama, gdje su ga pozdravljali razdragani građani, te se kratko zaustavio ispred osječke crkve Sv. Petra i Pavla – popularno nazvane “katedralom”. Papa se potom uputio prema osječkoj zračnoj luci Klisa iz koje je zrakoplovom otputovao do riječke zračne luke na Krku te automobilom do Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci, u njegovu privremenu rezidenciju.