Vepric, (IKA) – Svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije održali su svoju godišnju skupštinu u srijedu 21. svibnja u svetištu Vepric kod Makarske. U duhu pastoralnih priprema za 17-stoljetni jubilej mučeništva sv. Dujma ovogodišnja se skupština održavala pod geslom “Mjesna Crkva znak i svjedok spasenja”. Susret je započeo euharistijskim slavljem u lurdskoj špilji, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
U propovijedi je nadbiskup Barišić upozorio na suvremene probleme u pastoralnom radu i svećeničkom životu. U skladu s misnim čitanjima posebno se zaustavio na odluci Apostolskog sabora u Jeruzalemu da se Evanđelje propovijeda među poganima na primjeren način, što je poučno i za naše vrijeme, te na Kristovoj riječi “Ja sam trs a vi mladice”. Pod tim je vidom potrebno slijediti nove metode, ali uvijek u jedinstvu s Kristom, jedinim posrednikom između Boga i čovjeka, zaključio je nadbiskup Barišić.
Radni dio održan je u dva dijela. U prvom je prof. dr. Nedjeljko Ante Ančić održao uvodnu riječ o poslanju i zajedništvu mjesne Crkve, a u drugom župnik don Pavao Piplica o suradnji i odnosima u mjesnoj Crkvi. Dr. Ančić je izložio teološke misli, poziv i strukturu Crkve, a don Piplica pastoralno stanje i položaj svećenika u današnjem vremenu. Jedan i drugi su, ističući kolektivnu narav crkvenih službi i sudioništvo svih u Kristovu poslanju, upozorili i na konkretne okolnosti i probleme, koliko na izazove vremena i tendencije današnjeg mentaliteta, toliko i na nedostatke i uspjehe suvremenoga crkvenog djelovanja.
Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić, u svojstvu voditelja, istaknuo je značenje zajedničkih programa i pothvata koji se u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji povodom jubileja sv. Dujma provode od obitelji, preko župe do nadbiskupije te pozvao sve svećenike na razmišljanja, primjedbe i poticaje. U razgovorima se tako nakon svakog izlaganja raspravljalo o misiji Crkve i svećeničkom pozivu u suvremenom društvu, o konkretnim problemima i novoj evangelizaciji, pastoralnim programima i pohodu Sv. Oca.
Pastoralne su smjernice bile okrenute konkretnim pitanjima i stvarnoj tematici vjere i Crkve u perspektivi nove evangelizacije. Uz jasno uočavanje modernih tendencija u demokratskom društvu i traženje suvremenih metoda u skladu s novim mogućnostima, posebna je pozornost posvećena aktivnijem angažmanu te brizi za memoriju vjerske zbilje u narodu i Crkvi u tijeku XX. stoljeća. U raspravi su posebno isticane koncilske smjernice i suvremene metode, važnost novih odnosa i suradnje na svim razinama. Koliko između svećenika i crkvenih institucija, župa i dekanata, toliko između župnika i župljana, svećenika i nadbiskupa, nadbiskupa i povjerenih mu vjernika. U tom su svjetlu sudionici rasprave davali svoje kritike i primjedbe. Glavni su im zaključci bili da novo vrijeme zahtijeva sposobne i predane apostole Kristove Riječi na svim područjima društvenih djelatnosti. Osobiti je naglasak bio na važnosti socijalne zauzetosti i karitativnoj ulozi Crkve. Pastoralni vikar mons. Drago Šimundža je glede toga posebno istaknuo značenje rada s malim zajednicama u župi, odgoj za javne službe i prisutnost vjernika laika u svim strukturama društva.