Bleiburg, (IKA) – Spomendan na bleiburške žrtve i žrtve Križnog puta obilježen je 11. svibnja na Bleiburškom polju u Austriji u nazočnosti hrvatskih državnih dužnosnika, predstavnika Katoličke crkve i Mešihata Islamske zajednice, predstavnika političkih stranaka, domobranskih i udruga dragovoljaca Domovinskog rata te brojnih hodočasnika iz raznih dijelova republika Hrvatske, BiH i inozemstva. Svečano misno slavlje s brojnim svećenicima predvodio je predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu dubrovački biskup Želimir Puljić, kao prvi biskup koji predvodi spomen misu za sve bleiburške žrtve i žrtve Križnog puta. Biskup Puljić istaknuo je kako svi okupljeni na Bleiburškom polju mole za sve nevino stradale na bilo kojem bojištu te je uputio poziv svim Hrvatima i svim ljudima dobre volje neka se izmire među sobom. Samo međusobno pomiren narod može graditi sretniju budućnost svome potomstvu i napredovati u hodu prema Bogu, konačnom cilju i vječnoj sreći, poručio je dubrovački biskup. Na početku propovijedi biskup Puljić podsjetio je kako je Bleiburg “sintagma najvećeg stradanja Hrvata u 20. stoljeću” te je podsjetio na okolnosti u kojima je mučki ubijeno više tisuća hrvatskih vojnika, žena i djece, a preživjeli su bili podvrgnuti mučeničkom Križnom putu od Bleiburga preko Slovenije, Hrvatske, BiH do Makedonije. Istaknuo je kako je također Bleiburg metafora stradanja Hrvata kako 1945. godine, tako i u svim raznim procesima i križnim putovima. Bleiburška tragedija bila je kroz 50 godina negirana u historiografiji i proskribirana kao opasna tema o kojoj se nije smjelo govoriti, te je tek, kako je podsjetio biskup Puljić, nakon sloma komunističke Jugoslavije i uspostave demokratske, slobodne i neovisne Republike Hrvatske, Bleiburg postao jednom od sudbonosnih tema i pitanja novije hrvatske historiografije i čeka na povijesnu rehabilitaciju. Valja utvrditi i vrednovati sudionike bleiburške tragedije te o tome izreći sigurne podatke pred domaćom i svjetskom javnošću, upozorio je biskup. Podsjetio je i na stradanje Hrvata od Krbave do nedavnoga Domovinskog rata, na nevino osuđivanje Hrvata od strane turskih, austrougarskih, jugoslavenskih do međunarodnih sudova i tamnica, istaknuvši kako su Bogu bliski svi oni, počevši od njegova Sina, koji su nepravedno osuđivani, obespravljeni, politički proganjani. Neka križni putovi naših sunarodnjaka skupa s neizmjernom vjernošću Kristove Predragocjene Krvi bude zalogom njihova vječnog spasenja u nebu, a njihovim potomcima utjeha, nadahnuće i snaga, poručio je biskup Puljić. Istaknuo je da Hrvati ne pristaju na zov groblja i oružja, mržnje i razaranja koja već desetljećima zagađuju podneblje toga dijela Europe, nego prihvaćaju zov Crkve koja se ne umara pozivati na obraćenje, ljubav, mir, praštanje i dobrotu. Ovo naše zborovanje i hodočašće stoga nije “govor mržnje” kako nam se često znalo spočitavati, jer smo se usudili spominjati žrtve koje su stradale i komuniste koji su ih ubijali, kao i Engleze koji su ih goloruke izručili, upozorio je biskup Puljić, poručivši kako je to zborovanje poziv na svjedočenje utopije mira i ljubavi, poziv biti nositeljima nade, protivnicima besmisla i mržnje, a prorocima smisla, pravednosti i sporazumijevanja, što se može ostvarivati samo ako se molitva useli u srca ljudi i u domove obitelji. Istaknuo je važnost molitve, rekavši kako molitva i sakramentalni život donose mir srca, a mir srca je srce mira. Naše vrijeme traži stvaratelje novog svijeta, Hrvatske i Europe, te su stoga na potezu zauzeti kršćani, poklonici Kristova križa i štovatelji križnog puta naše braće po krvi i vjeri, koji su pozvani svjedočiti i propovijedati utopiju mira, ljubavi, praštanja i povjerenja. Na kraju propovijedi biskup Puljić uputio je zagovor Mariji da njezinim zagovorom i našim ljudskim naporom u Hrvatskoj svane vrijeme blagoslovljenoga i trajnog mira u istini i ljubavi.