Drage sestre i braćo!
Na početku nove školske i pastoralne godine, želim se osvrnuti i sa zahvalnošću prisjetiti Godine mladih koja je za nama. U travnju je naša biskupija bila domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji nam je ostavio mnoštvo lijepih trenutaka, uspomena, iskustava, čije ćemo plodove, vjerujem, još dugo ubirati. Iako nam u najljepšem sjećanju ostaje događaj Susreta s brojnim mladim hodočasnicima, vjerujem da se onaj pravi Susret dogodio u srcu svakoga od vas. Kroz ljubav prema bližnjemu svjedočili ste ljubav prema Bogu, te ste svojom otvorenošću omogućili pravo i istinsko duhovno buđenje čitave naše mjesne Crkve. Ovdje, u prvom redu, mislim na vas mladi koji ste prepoznali poziv da budete inicijatori pozitivnih promjena, te nesebičnim darivanjem i požrtvovnošću potaknuli i sve nas ostale da budemo dionici toga zajedništva.
Potrudimo se da sve ono dobro što smo učinili i drugima pružili, a i sami iskusili zahvaljujući predanosti svih, ne postane tek lijepo sjećanje, već poticaj na daljnju izgradnju. Otvorenost i entuzijazam, želja za Kristom kojoj smo svjedočili, poziv je svima nama na još gorljivije življenje Evanđelja.
Radikalan oblik takvog entuzijazma svjedoče nam osobe posvećenog života. Redovnici i redovnice, poniznim življenjem svojih karizmi u našem Gradu i biskupiji, svakodnevno nas pozivaju na radikalnost evanđelja, na izlazak iz sebe i život za drugoga. U godini koja je pred nama, a koju Crkva na osobit način posvećuje upravo osobama posvećenoga života, želim istaknuti osobitu povijesnu, ali i današnju ulogu redovnika i redovnica, s čvrstom nadom da će tako biti i u budućnosti. Oni nam svojim radikalnim slijeđenjem evanđeoskih savjeta, živeći pravila i karizmu svojih utemeljiteljica i utemeljitelja, svjedoče o veličini i ljepoti Božjega poziva i posvemašnjeg predanja Bogu, koje se na vidljiv način ostvaruje u služenju braći ljudima. Istovremeno nam svojim riječima i djelima pružaju nezamjenjivo svjedočanstvo Božje ljubavi i Božje brige za ovaj svijet, ukazujući nam na dimenziju „Apsolutnoga”, koja obogaćuje i osmišljava čovjekov život i njegovo djelovanje.
Ukazivati na dimenziju „Apsolutnog” i autentično življenje evanđelja nije samo zadaća osoba posvećenog života nego i svakog vjernika. U okruženju svojevrsne krize odgoja u kojoj se nalazimo, ovaj poziv se odnosi ponajprije na vas roditelje koje podsjećam na vašu prvotnu odgovornost za odgoj svoje djece. Obitelj je prema kršćanskom shvaćanju „Crkva u malom”, zajednica u kojoj se vjera ne nasljeđuje samo tradicionalno, nego ju se svjedoči osmišljenim kršćanskim životom. Življenjem vrednota, kao što su žrtva, otvorenost životu, međusobna ljubav i poštovanje, čiji je izvor u životu i primjeru Isusa Krista, a koje su od davnina utkane u naš narod, ponovo ćemo postati odgovorni graditelji civilizacije ljubavi.
Vjerničke obitelji, koje su prve pozvane odgovoriti na izazov gradnje bolje Crkve i boljeg društva, nisu same u svojoj zadaći.
Uz već spomenute osobe posvećenog života i njihovu posebnost koje se u godini posvećenog života osobito spominjemo, to smo pozvani činiti i mi svećenici. Pozvani smo i poslani pružati svim obiteljima, ali i svakom pojedincu, svesrdnu pomoć u ispunjenju zadaće koju Bog ima s njima, potičući ih u odgoju naviještanjem Riječi Božje i slavljenjem otajstava spasenja. Pozivam nas svećenike da autentičnim životom i osluškivanjem radosne vijesti svakog dana, najprije sami sebi, a zatim i svima onima koji su nam povjereni i kojima smo poslani, iznova otkrivamo dubinu i ljepotu Božje ljubavi prema čovjeku.
Odgovornim vršenjem svoje službe u gradnji civilizacije ljubavi, zalažući se za cjeloviti razvoj ljudske osobe, pridružite se nam se i vi vjeroučitelji laici, ali i svi vi drugi koji djelujete u odgojno-obrazovnom sustavu i koji svoje djelovanje niste zaustavili na prenošenju znanja i vještina, nego se trudite i oko prenašanja vrijednosti. Samo zajedno surađujući možemo postati graditelji boljeg društva i bolje Crkve, a uvjeren sam da svi mi zajedno baš to želimo, kako zbog dobra nas i naše generacije, tako i zbog budućih generacija.
S nadom da će isti duh zajedništva, odgovornosti i vjere u uspjeh, koji je usmjeravao naše korake u pripravi na Susret hrvatske katoličke mladeži, biti vidljiv i u pastoralnim aktivnostima u godini koja je pred nama, na svako naše pastoralno djelovanje i služenje Božjemu narodu, zazivam blagoslov Svevišnjega moleći zagovor Nebeske Majke Marije i sv. Vlaha, našega zaštitnika.