Split, (IKA) – U Svećeničkom domu u Splitu u utorak 11. ožujka u 93. godini života preminuo je najstariji svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Josip Melki. Rođen je 8. svibnja 1910. u Klisu. Sjemenišnu gimnaziju i filozofsko-teološki studij završio je u Splitu. Za svećenika je zaređen 27. listopada 1935. također u Splitu. Kao svećenik najprije je kratko vršio službu starijeg prefekta u Biskupskom sjemeništu u Splitu. Potom je nešto više od 4 i pol godine upravljao župom Zelovo, a zatim gotovo 28 godina župom Ruda u sinjskom kraju. U tijeku rata posluživao je i ostale župe, koje bi ostale bez svećenika. Godine 1968. imenovan je voditeljem radova na preuređenju i dogradnji (nad)biskupske kuće-ordinarijata i Svećeničkog doma u Splitu i prvim upraviteljem Svećeničkog doma. Bio je predsjednik nadbiskupskoga građevinskog vijeća i član više drugih vijeća, a umirovljen je 1985. godine.

Pogrebne obrede u Klisu u četvrtak 13. ožujka predvodio je, u koncelebraciji sa sedamdesetak svećenika, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Uz prijatelje i rodbinu na pogrebu su sudjelovali splitski bogoslovi, četrdesetak redovnica, vjernici iz Klisa, Zelova i Rude i iz više župa Splita, Solina i Kaštela i ostalih susjednih župa. U tijeku pogrebnih obreda i euharistijskog slavlja pjevao je župni pjevački zbor iz Klisa. Nadbiskup Barišić na početku euharistijskog slavlja prenio je sućut umirovljenih nadbiskupa Ante Jurića i Frane Franića. Zatim je u svoje osobno ime, uime svećenika i cijele nadbiskupijske zajednice izrazio sućut don Jozinoj rodbini, župljanima Klisa i svim prijateljima. U prigodnoj homiliji istaknuo je da je pokojni don Jozo bio zauzeti prosvjetitelj i posvetitelj. Živio je u teškim vremenima, ali se trudio da svima donosi radost i mir. Bio je osjetljiv i pun pažnje, posebno prema onim najpotrebnijima. Živio je uzorno, povezan s Crkvom, za Crkvu, u Crkvi. Bio je vrlo vješt samouki majstor. Mnogima je popravio razne aparate, a posebno sve vrste satova. Ali, kao savjesni svećenik nadasve se trudio da izliječi i popravi ljudske savjesti i srca. Potaknuo je i oduševio mnoge na prihvaćanje svećeničkoga ili redovničkog zvanja. Nadbiskup je na kraju istaknuo kako je don Jozo kao upravitelj Svećeničkog doma i njegov stanovnik bio bogatstvo i blagoslov za tu kuću. Do smrti je uvijek bio veoma sretan kad je mogao učiniti bilo koju uslugu, posebno nešto popraviti svojim spretnim rukama. Nadbiskup je zahvalio don Jozi za njegovo dosljedno svećeničko svjedočenje.
Don Jozo pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju svete Kate u Klisu.