Zagbreb, (IKA) – Nakon što je krajem listopada protekle godine bio predstavljen u Zadru, u petak 14. ožujka Časoslov opatice Čike predstavljen je i u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Autor toga iznimnoga liturgijskog i kulturološkog izdanja je pokojni dr. don Marijan Grgić, istraživač najstarije hrvatske glazbene baštine i povijesti umjetnosti Zadra, koji je proučavao povijest samostana Sv. Marije u Zadru, čije koludrice benediktinke već devet stotina godina čuvaju riznicu zlata i srebra, pisane dokumentacije te sakralne i kulturne baštine Zadra i okolice.
Hrvatskoj i svjetskoj javnosti sve do 1976. godine bilo je nepoznato porijeklo i značenje dvaju beneventanskih rukopisa, koje je znanstveno obradio i identificirao kao Časoslov opatice Čike i Časoslov opatice Većenege pokojni Grgić. Rukopisi se čuvaju u Oxfordu i u Budimpešti. Grgić je te rukopise, nastale u razdoblju između 1060. i 1090. godine obradio kao svoju doktorsku disertaciju s paleografskoga, muzikološkog, liturgijskog i tekstualnog gledišta. Još je te 1976. godine Grgić zaželio da se ti rukopisi, koji do tada nigdje nisu bili objavljeni kao građa, i tiskaju kako bi se pristupilo znanstvenome proučavanju. Taj je pothvat u čak četiri knjige sada ostvaren zaslugom Hrvatskoga državnog arhiva, Kršćanske sadašnjosti i Matice hrvatske iz Zadra. Osim knjige Grgićeve disertacije objavljen je suvremeni prijepis, zatim fototipsko izdanje oxfordskog rukopisa te, u malom formatu, latinski tekst Časoslova opatice Čike
Knjige i pothvat predstavili su ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva dr. Josip Kolanović, bibličar o. dr. Bonaventura Duda, predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić te akademik Josip Bratulić.
Oba časoslova izrađena su u drugoj polovici 11. st. u svetokrševanskom skriptoriju u Zadru, a tekstualna, sadržajna, paleografska i sitnoslikarska analiza dokazuje da se sve molitve mole u ženskom obliku, što je neuobičajeno za crkvene molitve, koje su inače pisane u muškom rodu.
Zidić je Časoslov smjestio u kontekst povijesnih i kulturnih prilika u Europi u doba njegova nastanka te je osobito pohvalno govorio o benediktinkama koje svojim djelovanjem nisu samo sažimale vjeru u Boga, nego i u narod i njegove kulturne institucije. O. Duda posebno se osvrnuo na lik i rad prerano preminulog svećenika Zadarske nadbiskupije, koji je u svojih 52 godine života ostavio značajni trag kako u znanstvenom tako i u pastoralnom pogledu. Kolanović je prikazao strukturu i sadržaj Časoslova te ukazao na njegovo neprocjenjivo značenje za daljnja istraživanja. Poželio je i da se svi hrvatski rukopisi, makar i kao kopije, nađu u Hrvatskoj, a akademik Bratulić na kraju je smjestio nastajanje toga Časoslova u crkveni i kulturni okvir svoga vremena. “Ta će knjiga kao malo koja biti poticajna za daljnja istraživanja”, zaključio je Bratulić, pripomenuvši kako je riječ o, do sada, najstarijemu poznatom sačuvanom osobnom molitveniku.
Na predstavljanju knjiga bili su nazočni predstavnici kulturnoga i crkvenog života, među kojima i dvije benediktinke iz samostana Sv. Marije u Zadru, u kojem su kao opatice živjele i koristile svoje časoslove majka i kćer Čika i Većenega.