Rijeka, (IKA) – “Bog nam na početku ovogodišnje korizme upućuje dodatni i snažni poziv na obraćenje po najavljenom skorašnjem dolasku Svetoga Oca u našu nadbiskupiju. Kao što je Ninivljanima poslao Jonu, da bi ih probudio iz njihova duhovnog drijemeža i odvratio od nepravednih i zlih djela, tako i nama šalje svog glasnika i proroka po imenu Ivan Pavao II. Šalje nam ga s porukom da se trgnemo, odbacimo svaku nepravdu, oslobodimo se polovičnosti i krenemo putom istine, pravde i međusobne ljubavi”, piše riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić u svojoj ovogodišnjoj korizmenoj poruci “Bog nam šalje svoga glasnika po imenu Ivan Pavao II.”
Smisao korizme i priprema za pastirski pohod Svetog Oca nije u tome da se čine neka izvanredna djela. Namjesto “izvanrednih pothvata koji kratko traju, a poslije bude sve po starom” korizma i priprema za Papin dolazak “traže da svoje redovne građanske, profesionalne, obiteljske i vjerničke dužnosti i obveze činimo s većom odgovornošću i s nesebičnijim ulaganjem i zalaganjem sebe”. A takva ostvarena veličina i pouzdana vjernost nazivaju se uobičajenim kršćanskim rječnikom “svetost”, prema kojoj se “treba usmjeravati sveukupno pojedinačno i skupno vjerničko i crkveno djelovanje i nastojanje”. “Nema sumnje”, piše riječki nadbiskup, “da će nas na to podsjetiti i Sveti Otac dok bude u Dubrovniku proglašavao blaženom redovnicu Mariju od Propetoga Petković i dok nama u Rijeci bude dozivao u svijest Božji naum s brakom i obitelji, a u Osijeku uputio poziv sveukupnoj crkvenoj zajednici na veću suodgovornost za interni život Crkve i za spremnije i dosljednije uključivanje svih, a napose vjernika laika, u njezino posvetno poslanje u današnjem svijetu. Budući da Sveti Otac uvijek dolazi cijeloj crkvenoj i vjerničkoj zajednici u nekoj zemlji, svaka njegova poruka koju će bilo gdje izreći i uputiti za vrijeme ovoga planiranog trećeg pohoda Hrvatskoj, namijenjena je cijeloj našoj Crkvi i svakom njezinom članu, u mjeri u kojoj ga se tiče”.
“Ostvarivanje svetosti svakodnevnim savjesnim vršenjem svojih dužnosti zahtijeva veliki napor i nemale žrtve, za što nam nerijetko nisu dostatne naše slabe ljudske sile, tim više što smo neprestano izloženi kušnjama Velikog Napasnika, koji ni Isusa nije pustio na miru. Svjestan toga, vjernik će se neprestano i rado koristiti sredstvima koja mu stavlja na raspolaganje njegova vjera, a to su: intenzivna molitva, traženje nadahnuća i prosvjetljenja u redovnom čitanju i razmatranju Božje riječi u Svetom pismu, često pristupanje sakramentu oproštenja i pomirenja, te redovno pristupanje Stolu Gospodnjemu, gdje nam se Krist sam daje za hranu i tako nas najneposrednije jača za životnu borbu. Sve to pravi vjernik treba činiti svakodnevno i redovno, a u korizmi još intenzivnije i dosljednije, uklanjajući na taj način možebitne površnosti i nedostatke u svojoj redovitoj vjerničkoj i životnoj praksi, na koje nitko nije imun, ma koliko se trudio”, piše riječki nadbiskup.
U nastavku nadbiskup Devčić ističe kako i na pastoralnoj razini korizma i s njom povezana priprema za dolazak Svetog Oca “traže poglavito savjesno i dosljedno izvršavanje redovnih pastoralnih planova i programa”. “Moguće izvanredne aktivnosti neće, naime, donijeti željenog ploda, ako se u školi i župi ne vrši solidna pouka i odgoj najmlađih u vjeri, ako se riječ Božja primjereno ne naviješta, pouka za sakramente preskače ili obavlja površno, ako je nedjeljno liturgijsko slavlje nepripremljeno i improvizirano, bolesnici i siromašni zanemareni, ako vjernička zajednica ne pomaže i ne prati obitelji, pogotovo mlade i one u krizi, ako se u župi ne posvećuje potrebna pozornost mladima, a u pastoralnom planiranju i djelovanju nedostaje ozbiljna suradnja između župnika i njegovih svećeničkih i laičkih suradnika. Ako je pastoralni rad sveden na ono najnužnije, a improvizacija pravilo, nikakvi izvanredni pothvati, pa bio to i dolazak Svetog Oca, ne mogu nadoknaditi propuste koji tako nastaju. U tom bi smislu priprema za Papin pohod trebala svim župnim zajednicama biti prigoda za ispitivanje svoga pastoralnog rada i za traženje boljih i primjerenijih načina svjedočenja i naviještanja radosne vijesti spasenja današnjem čovjeku”, piše u svojoj korizmenoj poruci nadbiskup Devčić, zaključujući je željom da “svi uznastojimo čuti i životom prihvatiti ono što Bog od nas ovdje i sada želi i traži”.