Split, (IKA) – Autonomija pacijenta i savjest liječnika – naslov je izlaganja koje je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu 27. veljače za liječnike, studente i profesore održao dekan Bioetičkog fakulteta na Papinskom sveučilištu “Regina Apostolorumu” u Rimu prof. dr. Gonzalo Miranda. Navodeći primjer mladog Amerikanca Larryja McAffeeja, bolesna od kvadriplegije, koji je tražio da se prekine njegova umjetna ishrana, što je sud prihvatio, nametnuvši liječnicima da poštuju njegovu autonomiju te provedu njegovu slobodnu odluku, premda je to bilo u suprotnosti s njihovim deontološkim obvezama i njihovoj savjesti, dr. Miranda upozorio je da nije autonomija u ekskluzivnom posjedu, jedna na strani pacijenta, a druga na strani liječnika, jer i pacijent ima moralnu i osobnu savjest, te također i liječnik uživa autonomiju koju treba dužno poštivati. Princip kojeg bi se valjalo pridržavati predstavlja moralnu obvezu za savjest liječnika. Naime, liječnik bi trebao djelovati u skladu sa svojom savješću, poštujući autonomiju pacijenta koja nije u suprotnosti s liječnikovom savješću. Tako npr. liječnik ne može nametnuti pacijentu dijagnostički zahvat ili terapiju protiv njegove volje. No, kao što mu savjest zahtijeva poštivanje autonomije pacijenta, u pojedinim slučajevima ona zahtijeva da se upravo ne učini ono što pacijent u svojoj autonomiji zahtijeva. Ukoliko vidi da je neki čin u suprotnosti s njegovom savješću, jer je odgovoran za vlastiti čin, dužan je ne poslušati pacijenta. Poštivati volju druge osobe ne znači nužno da treba i činiti ono što ona traži: “Poštujem tvoju odluku, ne namećem ti ništa, ne sprječavam te u djelovanju, ali ni ti ne možeš meni nametnuti ili me spriječiti u djelovanju shodno mojoj savjesti”.
Slobodna odluka pacijenta može po sebi biti dobra ili loša, moralna ili nemoralna, te čin koji pacijent traži od liječnika može biti dobar ili zao, moralan ili nemoralan. Pacijent ne samo što je autonoman, samostalan i slobodan da bira, već treba i savjesno djelovati, te pokušati izabrati ono što je dobro. Jer i liječnik treba djelovati u skladu sa svojom savješću, pokušavajući sa svoje strane shvatiti je li čin koji se od njega traži dobar ili loš. Valja imati na umu da je i liječnik u svom djelovanju slobodan i samostalan, tj. odgovoran za svoja djela, pa i ona koja od njega traži pacijent. Prema tome, i pacijent i liječnik treba biti samostalan i slobodan te svaki od njih treba slijediti svoju savjest. Navevši kao primjer liječnike koji su bili sudski kažnjeni jer su poštivali autonomiju pacijenata, ne obazirući se na to je li to što su od njih tražili bilo i dobro, dr. Miranda je zaključio kako autonomija i savjest trebaju ići zajedno, u poštovanju svake osobe, kako osobe pacijenta tako i osobe liječnika. Jer, i autonomija i savjest su izričaji ljudskoga dostojanstva, rekao je dekan Bioetičkog fakulteta u Rimu.