Samobor, (IKA) – U pet godina postojanja organizirane pastoralne djelatnosti za vojsku i policiju u Hrvatskoj, o kojoj skrbi i provodi je Vojni ordinarijat, već je desetak tisuća mladića, služeći kao ročnici u pet obučnih središta diljem Hrvatske, u vojarni susrelo svećenika te doživjelo kako se i u tom nekoć za vjeru izoliranom prostoru održava uobičajeni župni pastoral. Međutim, sve do 2002. godine nije bilo slučaja da svećenik u vojarni bude na odsluženju vojnog roka i ujedno vojni kapelan. U odnosu na prijašnje generacije svećenika, jedinstven je slučaj mladi svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije Krunoslav Đaković, kapelan u Srijemskoj Mitrovici, koji je izabrao i odlučio odslužiti vojni rok u Hrvatskoj.
Po dolasku u Samobor u kolovozu protekle godine, dekretom vojnog ordinarija Jurja Jezerinca imenovan je vojnim kapelanom u vojarni “Taborec”, dok mu traje vojni rok. Provevši u toj službi šest mjeseci, premda bez ikakva prethodnog iskustva u vojnom pastoralu, vlč. Đaković se izvrsno snašao i uspostavio redovitu i punu duhovnu skrb za svoje vjernike. Pri kraju njegova vojnog roka u srijedu 19. veljače upriličena je u vojarni svečanost kojom se vlč. Krunoslav oprostio od svojih kolega ročnika, svih vjernika u vojarni te svoje kratkotrajne pastoralne službe u vojsci. Koncelebriranu misu zahvalnicu predvodio je umjesto iznenada spriječenog biskupa Jezerinca kancelar Vojnog ordinarijata don Anđelko Kaćunko. Pročitao je prigodnu biskupovu propovijed u kojoj se na temelju evanđeoskog izvješća o Isusovu ozdravljenju slijepca od rođenja ističe da osim tjelesne sljepoće postoji i duhovna. Budući da se duhovno ozdravljenje rijetko događa naglo, upravo je uloga i zadaća svećenika, poručuje biskup Jezerinac, da čovjeku pomogne u tom procesu zrenja u vjeri. Istaknuvši misao budućega blaženika dr. Ivana Merza, koji je bio također vojni časnik, da bez njegovanja duhovnog života ne možemo opstati kao ljudi, biskup je istaknuo važnost molitve u svakodnevnom životu te zahvalio vlč. Đakoviću na svemu što je učinio u službi vojnog kapelana i preporučio ga svima u molitvu da nastavi plodonosno i radosno djelovati gdje ga pošalje njegov biskup.
Na kraju mise vlč. Đaković svima se zahvalio za potpori i razumijevanje. Potom je zapovjednik vojarne brigadir Blago Dujmović također u ime svih vojnika i svojih pomoćnika zahvalio najprije vlč. Đakoviću na vrijednome i vrlo zauzetom duhovnom radu u vojarni te ozračju koje je stvarao među ročnicima, a potom je izrazio zahvalnost Vojnom ordinarijatu koji je to omogućio te je zamolio da, premda samoborska vojarna nije predviđena kao samostalna vojna kapelanija, započeta duhovna skrb u njoj ako je ikako moguće bude nastavljena.