Rokovci, (IKA) – Đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić pohodio je u nedjelju 16. veljače prognaničko naselje “Blaca” u Rokovcima kod Vinkovaca, te je predvodio misno slavlje zajedno s mjesnim župnikom Mirkom Crnčanom.
U homiliji je biskup Hranić, polazeći od biblijskih čitanja te nedjelje, analizirao tri različita, u biti nekršćanska shvaćanja koja se pripisuju Bogu pred iskustvom ljudske bolesti, stradanja i patnje: bolest i patnja kao Božja kazna za grijeh, kao Božja volja kojoj se čovjek treba strpljivo i pasivno podvrgnuti te kao prilika da se Bog pokaže kao veliki čudotvorac i izgonitelj zloduha. Usredotočio se na Isusov znakovit postupak prihvaćanja oboljelog čovjeka i solidarnosti s njime, kojemu prvenstveni cilj nije bio čudesno reducirati broj bolesnika, nego razvijati klimu u kojoj se svaki bolesnik i patnik osjećaju vrednovani i potvrđeni u svome ljudskom dostojanstvu. Na taj način patnja postaje prilika i izazov na djelotvornu ljubav te postaje izraz autentične čovječnosti. U ljudskom životu istodobno otvara nova vrata zajedništva i novu ljestvicu vrednota. Prihvaćen i voljen čovjek spašen je čovjek. Neprihvaćen čovjek bolestan je čovjek. Biskup je istaknuo da su liječenje bolesnika i oslobođenja čovjeka od patnje ne samo pitanje znanosti i količine novca, nego prije svega pitanje humanosti i solidarnosti te znak i izraz socijalne države i humaniziranog društva. Upozorio je pri tome i na aktualnu problematiku u hrvatskom društvu koje u različitim reformama sve manje vodi računa o socijalnim dimenzijama i efektima svojih zakona te zato sve više gubi dimenziju humanosti i budi frustracije. No, rekao je kako se bolest i trpljenje ne pobjeđuju izgonom zloduha, nego ljubavlju i solidarnošću koja ljubi drugoga i prihvaća ga u njegovu dostojanstvu i potrebama. Nazočne vjernike upozorio je da ne očekuju da će se njihovi problemi i problemi hrvatskoga društva riješiti čudesima preko noći, nego tako da još više uzljube i da svojoj djeci posreduju one ljudske i kršćanske vrednote koje su iskusili u zahtjevnoj školi prognaničkog života kao najveće blago. U naselju ima još oko 700 prognanika, koji već 12 godina čekaju povratak kući. Žive u montažnim kućicama čiji je vijek trajanja bio predviđen i planiran na 5 godina.