Rijeka, (IKA) – Profesor moralne teologije na Teologiji u Rijeci dr. Josip Grbac u razgovoru za riječki mjesečnik za kršćansku kulturu “Zvona” (veljača, 2003.) osvrnuo se na problem kloniranja čovjeka, ocijenivši da je to, bez obzira na vjerski pristup, korak natrag u evoluciji čovjeka. Podsjetio je kako je poznato da se određeni praorganizmi razmnožavaju putem kloniranja i da su te jednostanične životinje izuzetno neotporne na okolinu te da imaju mnogo nedostataka i da jedino mnogobrojnosti zahvaljuju svoj opstanak. Pravi evolucijski skok, po njegovim riječima, u razvitku čovječanstva bila je ta biološka raznolikost kad je počelo spolno razmnožavanje gdje je onaj koji nastaje, koji se rodi, biološki i psihički različit od onoga od koga je nastao. Kloniranjem čovjeka mi svjesno idemo u toj evoluciji unazad i u jedan stadij u kojem mnogi zaštitni mehanizmi u tom organizmu ne bi više postojali, upozorio je dr. Grbac. Kao drugi razlog zbog kojega se ne bi trebao klonirati čovjek, naveo je činjenicu kako se takva reprodukcija događa izvan svakog ozračja normalnog konteksta u kojem čovjek nastaje, a to je jedan naravni proces koji je u čovjeka usađen od Boga.
Osvrnuvši se na terapeutsko kloniranje, rekao je kako ono za laika može izgledati veoma atraktivno u vidu stvaranja ljudskih embrija kloniranjem koji će se upotrebljavati za liječenje raznih bolesnih tkiva, tj. usađivanjem zdravih stanica u bolesno tkivo kako bi se pospješilo ozdravljenje. No, upozorio je kako tu postoji druga opcija koju ne zastupaju samo kršćani, a to je da je svaki ljudski embrij, nastao na bilo koji način, od prvog trenutka čovjek, dakle, nije instrument za ostvarenje nekih ciljeva pa tako ni zbog zdravlja nekog drugog.
Po katoličkom nauku i po naravnome moralnom zakonu, koji ne obvezuje samo kršćanina, nego po kojem se ponašaju i drugi ljudi, očito je da se nekoga ne može stvoriti i onda ubiti, uzeti mu organ da bi netko drugi živio, upozorio je dr. Grbac. U razgovoru se dr. Grbac osvrnuo i na oplodnju u epruveti, kazavši kako je za kršćanina brak normalno mjesto stvaranja i rađanja čovjeka u odnosu ljubavi između žene i muža, a kod oplodnje u epruveti toga nema. Oplodnja u epruveti nužno je povezana s potrebom stvaranja viška embrija, koji se onda uništavaju, ili se, po najnovijim prijedlozima, koriste kao materijal za terapeutsko kloniranje. S obzirom da mi mislimo da je embrij čovjek, ne možemo prihvatiti oplodnju u epruveti jer se stvara višak embrija, rekao je.
U razgovoru je dr. Grbac izjavio kako smo mi jedno društvo, jedan svijet u kojem se određeni etički pluralizam poistovjećuje s etičkim relativizmom, upozorivši kako nije sasvim prihvatljivo da određena temeljna načela, dakle što se tiče dostojanstva čovjeka, rađanja, što se tiče zaštite obitelji, da se te vrednote mogu obrazlagati na razne načine. Rekao je također kako je možda došlo vrijeme da se vratimo na određene etičke i moralne postavke koje definiraju što je osnovno za opstanak čovjeka, za opstanak obitelji, za opstanak društva. Upozorio je također kako nama, de facto, kao da ništa nije sveto i zato se događa takav relativizam koji prijeti da sve ode u bezdan, kazavši kako je stoga čak opravdan autoritativni stav Crkve kad se govori i uči o tim pitanjima. Mnogima se čini da je Crkva konzervativna, previše monolitna i autoritativna, ali kad vidimo kako se svijet razvija, kad znamo da svaki znanstvenik koji ima dovoljno novaca i personala može praktički raditi što ga je volja, onda možemo čak benevolentno shvatiti takav nastup Crkve koja ne želi ništa drugo nego pojasniti ljudima da neka načela nisu izmišljena ljudskim razumom, nego da su ona tu u naravi čovjeka i svijeta, rekao je dr. Grbac.