Istina je prava novost.

Popodnevni dio drugoga dana Teološko-pastoralnog tjedna

Teološki pluralizam i ekumenizam nakon “Dominus Iesus“ i teološke perspektive crkvenog pluralizma i međureligijskoga dijaloga na temelju iskustva Bosne i Hercegovine

Zagreb, (IKA) – Teološki pluralizam i ekumenizam nakon “Dominus Iesus“ i teološke perspektive crkvenog pluralizma i međureligijskoga dijaloga na temelju iskustva Bosne i Hercegovine bile su teme popodnevnoga dijela drugoga dana Teološko-pastoralnoga tjedna u srijedu 22. siječnja.
Dr. Tomo Vukšić s Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu govorio je o teološkom pluralizmu i ekumenizmu nakon što je Kongregacija za nauk vjere u jubilarnoj 2000. godini objavila Izjavu o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve “Dominus Iesus“. Ta je izjava, po riječima dr. Vukšića, izazvala brojne reakcije po svijetu i katolika i kršćana nekatolika, ali i nekih nekršćana. Jedni su sadržaj Izjave prihvatili, čak i neki protestantski teolozi bili su u tome realistični, no, s druge strane, neki od komentara, posebice predstavnika protestantskih zajednica bili su negativni i često vrlo burni. Dr. Vukšić napomenuo je da su reagirali i protestanti u Hrvatskoj, koji su za Izjavu rekli da je “hladni tuš“ na mnoga ekumenska nastojanja nakon Drugoga vatikanskog koncila i pozvali Katoličku crkvu u Hrvatskoj da se odrekne dokumenta, dok su je neki u srpskom pravoslavlju nazvali izrazom rimocentričnog ekumenizma, a hrvatski katolički teolozi su je, bez većih primjedaba, pozitivno primili.
Dr. Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu govorio je o pluralizmu vjerničko-teološkoga polja međureligijskog dijaloga u BiH, navevši tri pretpostavke za uspješni međureligijski dijalog. Prva pretpostavka je odgovornost pred Bogom, kazao je dr. Šarčević, napomenuvši da ukoliko nema empatije ili patnje zato što je sukob, ne može se ući u dijalog. Potrebno je stajati u odgovornosti pred Bogom, dijalog mora poći iz vjere i stoga je potrebno pitati se što bi Isus na mome mjestu učinio, rekao je dr. Šarčević. Kao drugu pretpostavku naveo je univerzalnost patnje, što znači da je potrebno osjećati osjetljivost za patnje drugoga, koje, po njegovu mišljenju, u Bosni nisu priznate. Kao treću pretpostavku naveo je činjenicu da se ne može voditi bilateralni međureligijski dijalog tako da primjerice katolici i muslimani budu protiv pravoslavnih.