Subotica, (IKA) – U sklopu Dana biskupa Ivana Antunovića Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost u Subotici, koji nosi njegove ime, priređuje tzv. “Razgovor”. Taj je “Razgovor” svake godine posvećen nekoj temi koja je aktualna za vjerski ili narodni život bačkih Hrvata, a ove godine “Razgovor” je bio posvećen kršćanskom angažmanu vjernika laika u društvu.
U pozdravnoj riječi predsjedavajući Instituta mr. Andrija Kopilović istaknuo je kako i ovaj “Razgovor” želi biti doprinos onome što je svrha Instituta “Ivan Antunović”: “spojiti vjeru, društveni život i kulturu” te na taj način poticati suvremenike da u Crkvi i u društvu u kojem žive ostvare svoje poslanje – da budu dobri kršćani, dobri ljudi i vrijedni članovi svoga naroda i društva u kojem žive. U procesu globalizacije postoji opasnost da vjera pa i vlastitosti jednoga naroda tako budu “utopljeni u opće dobro” da se ono izgubi i bude podređeno ciljevima “globalizatora” u negativnom smislu, rekao je mr. Kopilović, dodavši da radi toga Crkva želi prepoznati u nauci svoga Učitelja zadatak i poslanje u procesu u kojem se danas nalazi društvo kako u Europi tako i u zemljama tranzicije, pa i u zemljama još uvijek znatne izolacije, kakva je situacija kod nas. Ne prepoznati izazov ovoga vremena i ne dati doprinos boljitku svoga vremena znači učiniti Evanđelje zatvorenom knjigom, knjigom samo za ambon i sakristiju, a to bi za Crkvu značilo svojevrsnu izdaju Evanđelja, jer Crkva nije i ne može biti hramska zajednica, pasivna, izolirana i neangažirana, nego prisutna, živa i plodna, zaključio je mr. Kopilović.
Gost ovogodišnjeg “Razgovora” bio je dr. Vladimir Dugalić iz Đakova. On je u vrlo sadržajnom predavanju pojasnio kakav mora biti angažman vjernika laika u suvremenom društvu. Taj je angažman predstavio ukazujući na povijesno iskustvo te osobno djelovanje, organizirano djelovanje putem laičkih udruga i kroz političko djelovanje vjernika laika.
Podsjećajući na život u bezbožnom komunizmu na prostorima bivše Jugoslavije, u kojemu vjernici laici nisu mogli razmišljati o svome specifično kršćanskom prinosu društvenim i političkim pitanjima, predavač je ukazao na tužnu činjenicu da ono što je do danas ostavilo duboke tragove u dušama naših ljudi jest upravo posljedica takvog razmišljanja. Mi danas tako imamo homo duplexa, tj. čovjeka koji i danas razdvaja osobnu i društvenu dimenziju vjere te na jedan način živi u krugu svoje obitelji, a na radnom mjestu pokazuje ponašanje koje je suprotno vjeri.
Govoreći o osobnom angažmanu vjernika laika u društvu, posebno je ukazao na krepost solidarnosti. Danas se solidarnost označava kao “ideja djelujućeg jedinstva u zajedničkom djelovanju drugih”, tj. tražiti načina pomoći drugome, ili kao pripravnost na pomoć članovima vlastite ili druge zajednice, kao težnja za dobrom drugoga. Solidarnost se tako ne izjednačuje na isključivo pružanje materijalne pomoći drugome, već uključuje dobro čovjeka kao osobe. Nije riječ ni o osjećajnosti, ni o sućuti prema drugom, već o obvezi ili dužnosti udjela u životu i djelovanju drugih, rekao je predavač. Navodeći suvremene dokumente Katoličke crkve, dr. Dugalić je istaknuo značaj raznih udruga “koje zastupaju građane u ostvarivanju određenih ciljeva”. Smisao osnivanja tih udruga je da “razvija prirodne darove osobe, napose duh inicijative i smisao za odgovornost te pridonosi zaštiti njezinih prava”. U tom dijelu predavanja podsjetio je da se “posebna važnost pridaje različitim oblicima volonterstva i volontarijatu u modernom društvu, jer bez elemenata dragovoljnosti nema civilnog društva”.
Bez sumnje je, po ocjeni predavača, što se kod nas još lako ne prihvaća, da je vrlo značajna uloga vjernika laika u političkim strukturama. Važnost takvog angažiranja predavač je istaknuo navodeći dokument “Apostolicam actuositatem” i rekao da kršćani tako mogu “pomoći zajedničkom dobru i ujedno utirati put Evanđelju”. U “razgovoru” nakon predavanja Josipa Ivankovića zanimalo je pitanje odgovornosti izlaska na izbore te “problem” svećenika u politici, Jozefa Skenderovića uloga kršćanskog nastavnika u odgoju djece, a Andrija Anišić izložio je poteškoću nerazumijevanja vjernika kada svećenik djeluje “prosvjetiteljski”. Predavač je odgovorio da je ne samo građanska dužnost sudjelovati u izborima, nego da to vjernici laici moraju činiti vrlo odgovorno dajući svoj glas onima koji će, po njihovu mišljenju, najviše zastupati kršćanska načela i interese njihovog naroda. Jasno je razlikovao nastup svećenika s propovjedaonice u korist jedne stranke ili angažman u određenoj stranci i aktivno sudjelovanje u političkim strukturama – što jest politika od privatnog mišljenja i simpatiziranja određene stranke sa strane svećenika, ali koji također smije javno dići glas ukoliko političari ne zastupaju opće dobro i interese svoga naroda. Glede “prosvjetiteljskog” djelovanja svećenika odgovorio je da svećenik smije djelovati u tom smjeru, ali da se svijest o pripadnosti određenom narodu ne smije nikome silom nametnuti. No, isticanje regionalizama samo šteti općem dobru i osjećaju pripadnosti zajedničkoj, jednoj naciji, rekao je predavač.