Zagreb, (IKA) – U organizaciji Hrvatske narodne stranke u utorak 14. siječnja u Europskom domu u Zagrebu održana je tribina na kojoj je s povijesnoga, psihološkog, teološkog i pravnog stajališta obrađena tema “Tolerancija i sloboda”.
Nekadašnji provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović podsjetio je da ne postoji općeprihvaćeni i jednoznačni termin tolerancije, no u većini slučajeva pod tim se pojmom podrazumijeva podnošenje drugoga čovjeka u njegovoj drugosti. Govoreći o odnosu vjere i tolerancije te o razlozima netolerancije motiviranih religijom, istaknuo je kako su u povijesti vjerske zajednice, pa tako i kršćanska, davale primat apsolutnoj istini u odnosu na slobodu. Povjesničar dr. Ivo Goldstein osvrnuo se na povijest koja spaja i razdvaja te na povijesnu memoriju većinskog naroda koja se konfrontira ili ne konfrontira s memorijom manjinskih naroda. Istaknuo je pri tome kako je tradicija na našim prostorima potirati povijesno sjećanje drugoga, a svaki od autoritativnih režima imao je svoj način predstavljanja povijesti i svoje tabu teme. Vezano uz konfrontaciju povijesne memorije većinskoga i manjinskih naroda zaključio je kako volje za debatom nema. Suočavanje s prošlošću i sadašnjošću, po njegovim riječima, znači suočavanje s neugodnim temama. Tako je naveo primjer ubojstva u hrvatskoj obitelji Anđelić u BiH, koje je počinio pripadnik islamske vjerske zajednice, nakon čega je, po njegovoj ocjeni, islamska zajednica reagirala promptno i na najbolji način.
Osvrnuvši se na pojmove sloboda i tolerancija, psiholog dr. Ivan Šiber kazao je kako je sloboda divna riječ protiv koje rijetko tko može nešto imati, a isto tako, ona je vrlo diskutabilnog sadržaja, što potvrđuju i povijest i sadašnjost.
Govoreći o toleranciji kao prihvaćanju nesklada, dr. Šiber napomenuo je da tolerira onaj koji ima moć. Poštivanje slobode i tolerancije na nesklad je, po njegovim riječima, dio političke kulture. Pravnik dr. Ivo Josipović ukazao je kako tolerancija ima dvije važne pretpostavke, a to su istina i odgovornost. S tim u vezi iznio je stav kako je dobro da je osnovan Međunarodni kazneni sud u Haagu, jer dok se ne utvrdi istina i odgovornost nema budućnosti. Napomenuo je pri tome da naše pravosudne institucije nisu uspjele razriješiti istinu i odgovornost u pogledu ratnih zbivanja. Nespremnost da se suočimo sa činjenicom da zločin nije vezan za nacionalnu pripadnost stvorila je kod nas velike probleme, smatra dr. Josipović. Napomenuo je da se haaškom sudu sa stručne strane mogu uputiti razni prigovori, ali, globalno, bez njega se teško može zamisliti rasplet onoga što se kod nas zbivalo. Kao problem naveo je činjenicu da taj sud nije uspio uvjeriti građane država bivše Jugoslavije u svoju pravednost.