Split, (IKA) – Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić svoj 90. rođendan proslavio je 29. prosinca u splitskoj župi sv. Petra, sudjelujući na jutarnjoj misi koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uz sudjelovanje umirovljenog nadbiskupa Ante Jurića i petnaestak svećenika i redovnika, koji su došli uveličati to jubilarno slavlje mons. Franića. Nadbiskup Barišić u propovijedi je istaknuo kolika je važnost obitelji u ljudskom životu, a napose kako nam se Gospodin objavio kao Otac, koji je ujedno i otac i majka. Zato je i Crkva jedna proširena obitelj. Biskup je onaj koji je zadužen u ime Božje biti otac svim vjernicima. Nadbiskup Franić bio je istinski otac Crkvi splitsko-makarskoj, jer se bez posustajanja brinuo za njezino duhovno i materijalno stanje u teškim vremenima, istaknuo je nadbiskup Barišić. Skrbio je za nju tumačeći riječ Božju, ali i proseći, tj. iznalazeći sredstva da se u gotovo nepodnošljivim uvjetima radi i gradi, da se vodi briga za zvanja i za izobrazbu klera. I danas, kad je nadbiskup Franić u mirovini, on ipak nije išao u mirovinu da bi digao ruke od daljnje brige za Crkvu koju je tolike godine vodio, već on i sada diže ruke, uzdiže molitve, prošnje i žrtve Bogu za njezin napredak u novim okolnostima u kojima danas živi. On je kao starac Šimun, koji je doživio dolazak Kraljevstva Božjega među ljude, te dalje nastavlja moliti da se ono ostvari u svakom čovjeku. U tom duhu nadbiskup Barišić zaželio je nadbiskupu Franiću dobro zdravlje i još mnogo godina života među svojima.
Pred završetak mise nadbiskup Franić izrekao je riječ zahvale svima koji su došli s njim proslaviti jubilej, u prvom redu nadbiskupima i braći svećenicima, a potom i rodbini i prijateljima, kao i predstavnicima grada Kaštela, koji su nazočili slavlju. Svjestan da ga u ovim godinama dan Gospodnji ne može iznenaditi, posvjedočio je da strpljivo iščekuje čas susreta s Gospodinom, milosrdnim i dobrim sucem. Pogleda uprtoga prema vječnosti, preporučio se stoga milosrđu Gospodnjem, kojem je zahvalan za svaki dan života i služenja u Crkvi, a preporučio se i u molitve zajednice vjernika – Crkve, da ga prate u vjeri nadi u ljubavi dok ne dođe čas prelaska (Pashe) Gospodinu.
Dr. Frane Franić rođen je u Kaštel Kambelovcu 29. prosinca 1912. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu od 1919. do 1923, a gimnaziju u Biskupskom sjemeništu u Splitu od 1923-1931. godine. Filozofsko – teološke studije pohađa i završava na Visokoj teološkoj školi u Splitu. Za svećenika Splitsko – makarske biskupije zaređen je 25. prosinca 1936. godine. U jesen 1938. godine odlazi na postdiplomski studij u Rim, gdje na Papinskom sveučilištu Gregoriana specijalizira dogmatsku teologiju i 1941. godine promoviran je u doktora teoloških znanosti. Po povratku u biskupiju imenovan je profesorom filozofije i vjeronauka u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Talijanske okupacijske vlasti kao nepoćudnome zabranjuju mu poučavanje. Nakon toga je bibliotekar u Dječačkom sjemeništu i kapelan zatvora sv. Roka u Splitu (1941-1943). Uz te službe 1942. biskup ga imenuje odgojiteljem u sjemeništu. Nakon rata 1945. godine vrši dužnost podravnatelja Centralnoga bogoslovnog sjemeništa, a od 1950. godine i ravnatelja u istom zavodu (1950-1965).
Dr. Frane Franić imenovan je pomoćnim biskupom Splitsko-makarske biskupije 1950. godine, a zaređen je za biskupa 17. prosinca 1950. godine u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Kao pomoćni biskup vrši službu generalnog vikara, a nakon odreknuća biskupa dr. Kvirina Klementa Bonefačića 26. lipnja 1954. godine preuzima upravu biskupije kao apostolski upravitelj. Rezidencijalni biskup postaje 1960., a nakon obnove Splitske metropolije 1969. godine i nadbiskup-metropolit splitsko-makarski sve do svoga umirovljenja 26. lipnja 1988. godine. Nakon umirovljenja živi u konkatedralnoj župi sv. Petra i neumorno moli i radi.