Rim, (IKA) – “Progresivno priznavanje ljudskih prava nije potpuno iskorijenilo drevnu težnju da se ljudska bića smatra običnom robom”, ističu talijanski biskupi u poruci upućenoj u prigodi XXV. Dana života koji se slavi 2. veljače 2003. na temu “Od života se ne pravi roba”. Nažalost, upozoravaju talijanski biskupi, “u mnogim dijelovima svijeta, u najsiromašnijima kao i u najbogatijima, i na mnogim područjima života ta težnja ostaje, prilagođavajući se vremenu i modama: od ubijanja nerođenog života pobačajem do trgovine organima djece, vojačenja djece, prostitutki ropkinja, dječaka i djevojčica podvrgnutih spolnom zlostavljanju, spekulacija s radom djece, slabo plaćenih i izrabljivanih radnika, što su sve oblici istinskog ropstva”. Biskupi stoga ponavljaju osudu onih “tržišnih strategija koje ljudska bića promatraju kao potrošače koje treba proučavati, kojima treba manipulirati, koje treba iskoristiti”. Iz te logike proizlaze brojni nasrtaji na ljudski život, osobito na život nerođenih. Ne može se, ističu talijanski biskupi pozivati na lažna prava kako bi se izbrisala istinska i nepovrediva prava najmanjeg i najnezaštićenijeg od svih ljudskih bića: zametka.

Za liječenje nekih bolesti matičnim stanicama čak se predlažu eksperimentiranja bez ograničenja na zamecima, opravdavajući njihovo stvaranje in vitro, manipuliranje i uništavanje. Da bi se imalo slobodne ruke ide se čak dotle da se instrumentalizira također zakonita želja za majčinstvom i očinstvom, do te mjere da se potvrđuje nepostojeće pravo da se ima dijete na svaki način i pod svaku cijenu, također izvan braka i u kontekstu homoseksualnosti. U tome smislu talijanski biskupi ističu kako onima koji žele “postati majke i očevi” treba ponovno reći da “se to ne može dogoditi pod svaku cijenu”. “Dijete se rađa iz potpuno besplatnog čina, koji izmiče svakoj koristoljubivoj i tržišnoj logici, jer ljubav ne traži osobnu korist”, pišu biskupi. Nažalost, “kod nekih postoji težnja, čak i nesvjesna, da djecu koja se trebaju roditi promatraju kao #!predmete#! za kojima se osjeća potreba da bi se ispunila vlastita želja”. Takav stav, pišu biskupi, vodi tome da se dijete promatra “kao predmet kojeg će posjedovati onaj koji ga je proizveo; robu poput svake druge robe”. “Ne može se sve posjedovati; ne može se svime trgovati. Govore nam to razum i dobar ukus; podsjeća nas na to evanđelje i dvije tisuće godina kršćanske misli”, ističu talijanski biskupi. Prema talijanskim biskupima potrebno je da svi posvijeste te stavove, počevši od zakonodavaca “od kojim očekujemo da donose zakone koji će biti jasni u etičkim načelima i učinkoviti u obrani ljudskog života”, ističu biskupi. To “nema cijenu” jer je “dar kojim se ne trguje”.