Vatikan, (IKA) – Današnji početak dvadeset i pete obljetnice svoje papinske službe pod marijanskim geslom “Totus tuus” (“Sav tvoj”) papa Ivan Pavao II. stavio je pod znak Marije: proglasio je “Godinu krunice” i uveo u najrašireniju marijansku molitvu na svijetu, krunicu pet novih otajstava koja je nazvao “otajstvima svjetla”, vezanim uz najistaknutije trenutke Isusova javnog života. Naime, apostolsko pismo “Rosarium Virginis Mariae” (“Krunica Djevice Marije”) posvećeno je upravo svetoj krunici. Premda “označena svojim marijanskim crtama”, piše Papa u uvodu pisma, krunica je “molitva s kristološkim središtem” koja svojom “jednostavnošću ostaje, i u trećem tisućljeću, molitva od velikog značenja, upravljena da donese plodove svetosti”. Nazivajući novo apostolsko pismo “marijanskom krunidbom” apostolskog pisma “Novo millennio ineunte”, koje je napisao na završetku jubilejske godine 2000., Ivan Pavao II. je proglasio razdoblje od godinu dana od listopada ove godine do listopada 2003. “Godinom krunice”.

Papa poziva “pojedine crkvene zajednice” da “upotpune i ukrijepe pastoralne planove” s tom molitvom koja “uvodi u samo središte kršćanskog života i pruža kako redovitu tako i plodnu duhovnu i odgojnu prigodu za osobno razmatranje, odgoj Božjeg naroda i novu evangelizaciju”. Da bi se “pojačalo kristološku težinu” krunice, “u skladu s nadahnućem” Drugog vatikanskog koncila, Papa je odlučio dodati “primjerenu nadopunu” tradicionalnom obliku molitve u tri niza otajstava (radosna, žalosna i slavna), uvođenjem “otajstava svjetla” utemeljenih na “nekim značajnim trenucima Isusova javnog života”. Ta “nadopuna, premda prepuštena na slobodnu volju pojedinaca i zajednica, omogućuje obuhvatiti također otajstva Kristova javnog života između krštenja i muke”. Tako su otajstva svjetla krunice sljedeća: krštenje na Jordanu, svadba u Kani, “naviještaj Božjeg kraljevstva s pozivom na obraćenje”, preobraženje i ustanovljenje euharistije. “Kristovo se otajstvo upravo u godinama javnog života na osobit način pokazuje kao otajstvo svjetla”, u kojem “razmatramo važne vidike Kristove osobe kao konačnog objavitelja Oca”, piše Papa. On poziva crkvenu zajednicu da moli otajstva svjetla “nakon što se spomenu Kristova utjelovljenja i skrovitog života”, a “prije nego se zaustave na trpljenju u muci i uskrsnoj pobjedi”. Otajstva svjetla se dakle prema Papi, mole između radosnih i žalosnih, a dan koji se preporučuje za molitvu tih otajstava je četvrtak (koji je prije u pučkoj pobožnosti bio posvećen drugom razmatranju radosnih otajstava u tjednu). Kada se krunica ne može moliti u cijelosti, Papa predlaže “tjednu razdiobu” tako da se određenim danima u tjednu dadne određeni duhovni “kolorit”, slično onomu kako liturgija čini s različitim dionicama liturgijske godine. U otajstvima svjetla, ističe Papa prolazeći njihov kronološki slijed, “osim Kane, Marijina prisutnost ostaje u pozadini”, izuzev “ponekog njezina sporadičnog pojavljivanja u nekom od trenutaka Isusova propovijedanja”: ali “uloga” koju Marija “vrši u Kani”, primjećuje Papa, “prati na neki način, čitav Kristov hod”, kao i povijest Crkve