Solin, (IKA) – Slavljenje nedjelje kao Dana Gospodnjega te dana zajedništva u obitelji bila je središnja poruka propovijedi splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića na svečanome misnom slavlju u nedjelju 13. listopada u Solinu, u povodu završne proslave Godine župe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Nadbiskup Barišić predvodio je svečanu misu zajedno s umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Antom Jurićem i kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, te s oko 150 svećenika. Vjernicima iz svih 186 župa Splitsko-makarske nadbiskupije na slavlju u Gospinu prasvetištu pridružili su se hodočasnici iz Kotorske, Dubrovačke i Šibenske biskupije.
Napomenuvši kako današnja slika svijeta nije baš optimistična, nadbiskup Barišić je primijetio kako kontinenti i zemlje blagostanja izbacuju iz svoga razreda siromašnije i slabe, te se osvrnuo na stanje u hrvatskom društvu. “Previše je zastora – podjela među nama, koji idu čak do debljine zida. Svjedoci smo nedavnih medijskih glasnih slučajeva, takvih zastora zatvorenosti, odijeljenosti, isključenja drukčijih pojedinaca i skupina u našim sredinama. Ali, ako bismo pokušali još otvorenije i šire vidjeti naše odnose u društvu, naišli bismo na još veće, jače i deblje zastore. Zar i u našem društvu ne primjećujemo nove i stare zastore i zidove, slučajeve i stanja, gdje se na pozitivno negativno reagira, gdje bi se za neke pojave među nama mogao upotrijebiti izraz rominjanja u društvu”, zapitao je nadbiskup Barišić, misleći na segregaciju u natječaju za radno mjesto, u otpuštanju s posla, jer je netko druge boje – stranke i drukčijega političkog mišljenja. “Zar kategorija nezaposlenih na svoj način nije slučaj diskriminiranih Roma među nama? Ako to objektivno i nisu, nezaposleni se sigurno subjektivno mogu doživjeti odbačenima i izoliranima u svome društvu i svojoj domovini. Zar se ponekad i vjeronauk u školama i vjerski odgoj u vrtiću ne vidi kao mali Rom? Nije li sve to posljedica mentaliteta individualizma i sebičnosti, hedonizma i konsumizma?”, pitanja su koja je postavio nadbiskup, pritom primjetivši da je i sama obitelj izložena “rominjanju” negativna postupanja, kao što je to rastava braka i pobačaj.
Govoreći o nedjelji kao Danu Gospodnjem, koji nas upućuje prema braći u nevolji, nadbiskup Barišić je napomenuo kako nas nedjelja poziva i vodi na goru gozbe, stol zajedništva, riječi i kruha, darovanosti, besplatnosti, a ne na goru štandova prodaje, potrošnje, profita: “Ali ako bi se nedjeljnim radom rješavao problem siromaštva u našem društvu, da sav utržak bude podijeljen siromasima, ako bi se riješila nezaposlenost, ako bi čovjek bio zadovoljniji, a obitelj sretnija, tada bi se možda i Gospodin zamislio bi li neke oslobodio od poziva za nedjeljnu misu. No, je li nedjeljni rad – trgovina doista izraz brige, pažnje prema ugroženima, potrebnima, ili nešto drugo? Ako je to nešto drugo, ako to nije put koji prolazi kroz prava vrata zajedništva, onda bi trebalo objesiti natpis na vrata takvih centara i radnji: Zatvoreno! Bilo bi dobro da to bude zatvoreno. I ne samo nedjeljom”. Istaknuo je kako bez nedjelje nema slavlja, zahvalnosti, ostajemo bez odgoja, nema zajedništva, ostajemo individualisti, nema budućnosti, ostajemo beznadni, nema univerzalnosti, ostajemo zatvoreni u uske granice samo nacionalnoga, nema transcendencije, ostajemo zarobljenici u vremenu te nema molitve.
Podsjećajući na nepotrebnu žrtvu tolikih majki koje i nedjeljom moraju dežurati u nečijim dućanima, a očevi na gradilištima, nadbiskup Barišić uputio je poziv svim poduzetnicima na odgovornost prema njihovim radnicima, čija djeca ni nedjeljom nemaju roditelje uza se, da skupa pođu u crkvu, za obiteljski stol i na izlet do prijatelja, te onima koji donose zakone, da zaštitom nedjelje kao dana odmora zaštite radnike od suvremenog ropstva.
Istaknuvši kako je župna zajednica temeljna stanica Crkve, velike Božje obitelji koja u njoj postaje vidljiva i konkretna, nadbiskup Barišić je pozvao vjernike laike, nositelje župne zajednice, da unose riječju i djelom evanđeoski duh u društvene odnose, mentalitet i običaje, zakone i društvene strukture.
Naša sadašnjost i budućnost, na razini naroda, društva i svijeta, potrebna je vašega kršćanskog svjedočenja u svjetlu i duhu Evanđelja, opetovano je izjavo splitsko-makarski nadbiskup te dodao kako su hrvatskom društvu potrebni kršćanski vjernici i zajednice koji će se zajedno sa svim ljudima dobre volje zauzimati “za cjeloviti humanizam i ispravno shvaćanje čovjeka, za pravednije zakonodavstvo i odnose u društvu, za šira prava obitelji, za politiku općeg dobra, za gospodarstvo u čijem će središtu biti čovjek, za kulturu koja će biti sposobna pružiti odgovor na temeljna pitanja o istini i dobru, koja i danas itekako muče ljudsko srce”.
“Budućnost Hrvatske i svijeta daleko više ovisi o župnoj zajednici, o onom bogatstvu koje naviješta i svjedoči, nego o kapitalu i reformama, kreditima i resursima. Daleko više nego naša prošlost, budućnost nam ovisi o župi – zajednici vjere i života”, ustvrdio je nadbiskup Barišić, spomenuvši da je upravo tiskan zbornik učeničkih radova u Godini župe, te da je pročitao kako mladi ljudi shvaćaju nedjelju i svoju župnu zajednicu.

Svečanost je uveličao veliki zbor od oko sedam stotina pjevača iz svih dijelova nadbiskupije, kojim je ravnao mo. don Šime Marović, dok je fra Stipica Grgat animirao pjevanje puka uz orguljsku pratnju don Mihaela Provića, te uz pratnju splitskoga puhačkog kvinteta. Za molitveni dio i uvod u obrede bio je zadužen dr. don Ante Mateljan, a za liturgiju dr. don Marin Škarica.
Svećenici i vjernici Splitsko-makarske nadbiskupije na tom su slavlju dali svoj prinos za kupnju više od 200.000 kuna vrijedne opreme u Porodiljnom odjelu Kliničke bolnice u Splitu.
Središnja proslava Godine župne zajednice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji započela je 12. listopada molitvenim bdjenjem mladih vjernika na Gospinu otoku u Solinu.