Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. primio je 12. listopada u privatnoj biblioteci Apostolske palače u Vatikanu rumunjskoga pravoslavnog patrijarha Teoctista. U njihovim govorima, kao i u zajedničkoj izjavi, papa Ivan Pavao II. i patrijarh Teoctist su ponovno potvrdili zajedničku želju za jačanjem i poboljšanjem ekumenskoga dijaloga, prije svega između Katoličke i Rumunjske pravoslavne crkve, ali s nakanom upravljenom općenito na odnos između Rima i Istočnih Crkava. Potpuno jedinstvo između katolika i pravoslavnih je mogući cilj. “Sigurno da ćemo i u budućnosti morati nastaviti zajedničkim putom dijaloga istine i ljubavi”, rekao je Papa. Nastaviti dijalog, pojasnio je Papa, znači pokušati razjasniti i nadvladati razlike koje još ostaju, umnažajući razmjene i razmatranja na teološkoj razini. Cilj je postići jedinstvo koje bi poštivalo opravdane razlike među raznim tradicijama koje su dio crkvenoga bogatstva, koje bi podržavao “bratski i otvoren” dijalog, zatim koje bi znalo pronaći “pravedna i milosrdna” rješenja, te koje bi imalo snage “iskorijeniti stare predrasude”, kako bi mladima dalo budućnost “u znaku međusobno danoga mira”.
Prisjećajući se kako je 11. listopada proslavljena 40. obljetnica početka Drugoga vatikanskog koncila, Papa je podsjetio da je taj sabor kao “baštinu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve” ponovno otkrio “bogatu duhovnu, liturgijsku i teološku tradiciju Istočnih Crkava”. Papa je istaknuo ne samo “teškoće” nastale nakon prvoga tisućljeća nepodijeljene crkvene tradicije, već i “napetosti” nastale nakon što je istočna Europa, nakon četrdeset godina diktature, ponovno pronašla slobodu, a Istočne Crkve pronašle mjesto u javnom životu, u zajedništvu s Petrovim sjedištem.
Glede prozelitizma, jednog od najosjetljivijih pitanja u odnosima između katolika i pravoslavnih, Papa je upozorio na poslanje na koje su pravoslavne Crkve pozvane u zemljama u kojima su stoljećima ukorijenjene. Katolička crkva, sa svoje strane, želi samo pomoći i surađivati u tom poslanju, te istovremeno vršiti svoju pastoralnu službu prema svojim vjernicima i onima koji joj se slobodno obrate. S mogućim se nesporazumima može suočiti putem bratskoga i otvorenog dijaloga, rekao je Papa. S tim je u vezi Papa spomenuo rad Mješovite međunarodne komisije za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne crkve koja djeluje od 1980. godine i koja je objavila zajedničke dokumente o doktrinalnim pitanjima. Papa je zaželio da Komisija što prije nastavi sa svojim istraživanjima, budući da je sastanak koji je prije dvije godine održan u Baltimoreu završio bez zajedničkog teološkog dokumenta.
Poglavar Rumunjske pravoslavne Crkve u svom je govoru iznio prije svega pastoralne teškoće s kojima se susreće njegova Crkva nakon završetka totalitarnog ateizma. Kritizirao je prepiranja, koja su se katkada pojavila u odnosima među kršćanima izazivajući tako razočaranje i nepovjerenje. No, patrijarh Teoctist istaknuo je čvrstu volju svoje Crkve da neumorno radi na jedinstvu Crkve. Unatrag nekoliko godina, pojasnio je rumunjski patrijarh, na lokalnoj razini nastali su razni projekti ekumenske suradnje i “odlučni smo produbiti ih i učiniti da u budućnosti postanu brojniji”. Ostanimo vjerni ekumenskoj otvorenosti, rekao je patrijarh Teoctist, jer zajedničko svjedočenje kršćana nije samo nužnost aktualnoga trenutka da se evanđelje učini živim i djelotvornim u današnjem svijetu. To je zadatak i poziv svih kršćana, zapovijed koja izražava volju Krista, poglavara Crkve, “da svi budu jedno”.
U zajedničkoj Izjavi kojom je svršen susret, Papa i rumunjski patrijarh, ponovili su zajednički apel naroda koji je odjeknuo tijekom apostolskoga pohoda Ivana Pavla II. Rumunjskoj, u svibnju 1999.: “Jedinstvo, jedinstvo!”. Govoreći, dakle, o još neriješenim negativnim učincima među kršćanskim zajednicama u Rumunjskoj, zauzetima u traženju dijaloga, Papa i patrijarh Teoctist su ustvrdili: “Naš susret treba biti shvaćen kao primjer: braća se trebaju naći kako bi se izmirili, zajednički razmišljali, zajednički otkrili načine kako stići do sporazuma, izraziti i objasniti svoje razloge jedni drugima. Potičemo, dakle, one koji su pozvani živjeti jedni uz druge u istoj zemlji Rumunja da u ljubavi pronađu pravedna rješenja”.
Nakon tog poticaja uslijedila je druga važna izjava: “Slažemo se u priznavanju religiozne i kulturalne tradicije svakoga naroda, ali i religiozne slobode. Istinska evangelizacija ne može biti temeljena na duhu konkurencije, nego na uzajamnom poštivanju i suradnji, koje svima priznaje slobodu živjeti po vlastitim uvjerenjima, u poštivanju vlastite vjerske pripadnosti”. Jedinstvo kršćana, čita se u posljednjim recima zajedničke Izjave, priziva također i izazov vjernicima katolicima kao i pravoslavnima: europsko jedinstvo. “Što više budu ujedinjeni u svjedočenju jedinog Gospodina”, ističu Papa i patrijarh Teoctist, “više će pridonositi prepoznatljivosti, čvrstoći i širokogrudnosti kršćanske duše Europe: svetosti života, dostojanstvu i temeljnim pravima ljudske osobe, pravdi i solidarnosti, miru, izmirenju, obiteljskim vrednotama, zaštiti stvorenoga. Čitava Europa treba bogatu kulturu koju je oblikovalo kršćanstvo”.