Banja Luka, (IKA) – U Zagrebu je 4. listopada u 85. godini života preminula Ana Puljić r. Jurić. Rođena je 23. svibnja 1918.u Šargovcu, župa Petrićevac kod Banje Luke. Kao djevojka udala se u siječnju 1949. za Ivana Puljića iz Priječana, kojemu je umrla prva supruga Kaja. S mužem je rodila osmero djece, od kojih je danas živo njih petero: sin Ivica te kćerke S. Klara, Ljubica, Mirjana i Jasna. Osim toga zatekla je sedmero žive djece iz prvog Ivanova braka, među njima i današnjeg vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. S koliko je ljubavi primila ne samo svoju brojnu djecu, nego i onu iz prvoga Ivanova braka, svjedoči i činjenica da je oni nikada nisu zvali maćehom, nego imenom od milja: pomajka.
Pokopana je 8. listopada na groblju u Priječanima, župa Marija Zvijezda. Na sprovodu su uz kardinala Puljića sudjelovali pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar, generalni vikar mons. Mato Zovkić, generalni vikar Banjolučke biskupije mons. Anto Orlovac, brojni profesori Vrhbosanske katoličke teologije iz Sarajeva, oko 60 dijecezanskih i redovničkih svećenika Vrhbosanske, Banjolučke i Mostarske biskupije, više od 40 redovnica, brojna rodbina, te mnoštvo vjernika. U trapističkoj crkvi slavljena je misa zadušnica, koju je predvodio kardinal Puljić zajedno s biskupom Sudarom i brojnim svećenicima, a sprovodne obrede na groblju predvodio je o. Antun Goričanec, trapist i upravitelj župe Marija Zvijezda. Osim kardinala u homiliji od pokojnice su se oprostili biskup Sudar i domaći župnik, a u ime spriječenoga banjolučkog biskupa njegov generalni vikar. Fra Stipo Karajica, ekonom provincije pročitao je brzojav sućuti fra Mije Džolana, provincijala franjevačke provincije Bosna Srebrena. Svi su isticali veličinu duše te skromne žene, koja se nije bojala života i koja je jednakom ljubavlju prihvaćala svoju djecu i pastorčad, koju nikad nije dijelila jedne od drugih. Ona je vedro prošla tešku školu patnje, a posljednja u tom nizu bio je izgon iz vlastite kuće i zavičaja, te je posljednjih deset godina proživjela kod svoje djece u Hrvatskoj. Ipak se željela makar mrtva vratiti i biti pokopana u zavičaju. Njezino velikodušno prihvaćanje života Bog je obilno nagradio: njezinu kćerku Jelku obdario je u redovničkim zvanjem u družbi sestra Klanjateljica Krvi Kristove, gdje dobi ime s. Klara, dok joj je posinak Vinko, kojemu je bilo samo tri godine kad mu je umrla majka, izabran u svećeničko zvanje, te je postao nadbiskup i prvi kardinal u Bosni i Hercegovini. Sva ostala djeca imaju danas svoje obitelji.