Rim, (IKA) – Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić govorio je 8. listopada na Međunarodnome katehetskom kongresu, koji se održava u Rimu od 8. do 11. listopada u povodu 10. obljetnice “Katekizma Katoličke crkve”. Na Kongresu, koji su priredili Kongregacija za nauk vjere i Kongregacija za kler, razmatraju se pitanja vezana uz prihvaćanje Katekizma Katoličke crkve u mjesnim crkvama. Nakon izlaganja predstojnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Josepha Ratzingera, nadbiskup Bozanić kao potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) govorio je o prihvaćenosti Katekizma Katoličke crkve u mjesnim Crkvama Istočne Europe. Svoje izlaganje, kako je na početku istaknuo, temeljio je na podacima Kongregacije za nauk vjere i Kongregacije za kler kao i osobnom iskustvu biskupa u Hrvatskoj. Nadbiskup Bozanić spomenutu je problematiku sagledavao pod dva vidika: prihvaćenosti dokumenta kao takvog i njegovoj primjeni u katehezi.
Nadbiskup Bozanić je najprije spomenuo kako su biskupske konferencije Istočne Europe između 1993. i 2000. preveli KKC na narodni jezik, a samo objavljivanje dokumenta pratile su brojne inicijative upravljene poticanju širenje, korištenja i djelatne prisutnosti novog katekizma u životu kršćanskih zajednica. Priređivane su i konferencije na kojima se vjernike, uglavnom svećenike i vjeroučitelje, upoznavalo s nastankom i naravi KKC-a, a objavljivane su i sinteze katekizma koje su služile kao uvod u njegov tekst i prvi pristup njegovim sadržajima. Može se reći, rekao je nadbiskup Bozanić, “da je Katekizam Katoličke crkve prvi veliki dokument opće Crkve koji je istodobno preveden i proširen u cijeloj Europi”.
Govoreći zatim o korištenju i primjeni Katekizma u katehezi, nadbiskup Bozanić je istaknuo kako su različite biskupske konferencije neposredno nakon objavljivanja toga važnog dokumenta prionule reviziji, odnosno redigiranju i prilagodbi postojećih katekizama, temeljeći ih na novom katekizmu. Pritom se posebno vodilo računa o uzrastu vjernika kojima je katekizam namijenjen. Na području primjene KKC-a postoje i određeni nedostaci i poteškoće glede izrade katehetskih tekstova. Nadbiskup Bozanić je u tom kontekstu posebno spomenuo činjenice da katekizam još uvijek nije postao uporište za mnoge vjernike te da “kod svećenika i vjeroučitelja laika ne postoji uvijek svijest o važnosti tog teksta papinskog Učiteljstva”.
U drugom dijelu svog izlaganja nadbiskup Bozanić se osvrnuo i na katehetsku formaciju, istaknuvši kako većina pristiglih odgovora potvrđuje kako se ona ostvaruje imajući u vidu KKC. U Crkvama europskog Istoka, osim toga, prevladava katehetski obrazovni sustav pretežito usredotočen na sustavni odgoj na biskupijskim institutima ili teološkim fakultetima. Ta je značajka, pojasnio je nadbiskup Bozanić, vezana uz činjenicu da se kateheza u Istočnoj Europi općenito ostvaruje u školskoj sredini, zbog čega je nužna sustavna priprava kateheta i vjeroučitelja. Ipak postoji i formacija usredotočena na povremene susrete, posebne dane, konferencije, publikacije i dr. u kojima se katehetama predlažu različite teme za razmišljanje uglavnom usredotočene na KKC.
U zaključku svog izlaganja nadbiskup Bozanić je istaknuo kako je Katekizam Katoličke crkve u zemljama Istočne Europe djelovao prema kriteriju “pravovjernosti” te da je promatran više kao vrlo vrijedno obogaćenje naukovne i učiteljske vjernosti radije no reformski tekst za uravnoteženje poteškoća na koje se nailazi u zemljama u kojima je kultura u neskladu s katoličkom vjerom i moralom.