Marija Bistrica, (IKA) – Jubilarno 10. hodočašće katolika vojno-redarstvenih snaga RH u nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke održano je 6. listopada. Prije svečane mise održan je ophod predstavnika svih rodova HV, zbornih područja, gardijskih brigada, policajaca, Hrvatske vatrogasne zajednice te svih povijesnih hrvatskih postrojbi. Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac zajedno s više svećenika.
“Svima zahvaljujem na znakovitoj prisutnosti u ovome molitvenom susretu, u ovoj svetoj misi. Neka dobri Bog primi naše molitve za sve hrvatske vojnike i redarstvenike, za njihove obitelji, za mir, slogu i napredak naše Domovine.
Na posebni način uključujemo u ovu svetu Misu i molitvu za naše poginule i nestale branitelje te pokojnog utemeljitelja hrvatske države dr. Franju Tuđmana”, istaknuo je na početku mise biskup Jezerinac, pozdravljajuću sve okupljene, a posebno ministricu obrane Željku Antunović, izaslanike ministra unutarnjih poslova, načelnika Glavnog stožera i Ravnateljstva policije, izaslanika zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića generalnog vikara Zagrebačke nadbiskupije mons. Vladimira Stankovića i upravitelja bistričkog svetišta mons. Lovru Cindorija, te goste iz vojnih vikarijata Francuske, Austrije, Njemačke, Slovenije i Mađarske.
Podsjećajući na obilježavanje jubilarnog hodočašća, na početku propovijedi biskup Jezerinac istaknuo je kako je to prigoda da se najprije prisjetimo u kojim je prilikama odnosno neprilikama ono započelo i u kakvom se vremenu održavalo. Pri tom je vojni biskup podsjetio na teško doba Domovinskog rata, okupacije Hrvatske: “Bilo je to vrijeme kada je Crkva u Hrvata pozivala naš narod da se moli za mir i snagu da ne klonemo, a branitelje da sačuvaju svoje ljudsko i kršćansko dostojanstvo u obrambenom ratu; kada smo u svojim molitvama Bogu i Majci Božjoj prikazivali naše poginule, ranjene i nestale”.
Ističući kako hrvatska sloboda nije darovana, nego stvorena na mukama, te stoga trebamo biti zahvalni za dar slobode hrvatski braniteljima, biskup Jezerinac je rekao: “Međunarodno priznanje Hrvatske njihovo je odlikovanje i ujedno potvrda legitimnosti njihove pravedne borbe za slobodu hrvatskog naroda i suverenu Hrvatsku državu. I nikakve naknadne prosudbe i presude ne mogu to osporiti. No, premda je rat, Bogu hvala, već sedam godina iza nas te su mnoge rane već zacijeljene, a neke još krvare, mi i dalje hodočastimo našoj Gospi, Kraljici Hrvata, vjerujući u Njezin zagovor i tražeći pomoć u novim teškoćama i iskušenjima”. Stoga danas ponovno okupljeni oko Marije, prema biskupovim riječima, došli smo sa svih strana Domovine zahvaliti za sve godine ustrajnog hoda u vjeri, i moliti je da nam i nadalje pomaže da možemo biti djelatni članovi Crkve i ustrajati u zauzetoj izgradnji Domovine.
Poručivši kako je grijeh skrštenih ruku očekivati pomoć i zanemarivati talente koje nam je Bog dao, biskup Jezerinac je uputio poziv okupljenima: “Valja se, dakle, trgnuti, u svoje ruke uzeti sudbinu i sreću, vratiti se starom pravilu moli i radi, koje nas je od stoljeća sedmog oblikovalo kao kulturan narod. Zar ne vidimo kako je Lijepa naša zemlja pusta i zapuštena? Promislimo zašto je asfalt postao privlačniji od zemlje. Nije li masovni bijeg u gradove također posljedica gubitka vjere da je zemlja izvor blagoslova. Naravno, ne možemo zanijekati divne plodove u tom Božjem vinogradu, ne samo naše Domovine, nego i cijeloga svijeta, jer vidimo mnoge ljude kako se zauzimaju za ljubav, pravednost, dobrotu, za čovjeka, njegovo pravo i dostojanstvo, za sve što je dobro i plemenito. Međutim, nije potrebna dublja analiza da ne vidimo i zlo. Ono se osobito uvuklo u strukture svijeta, tako da se danas govori o grešnim strukturama. Zlo je zahvatilo ne samo čovjeka, nego vladajuće i upravljačke strukture u mnogim, poglavito velikim narodima i državama. To se zlo danas očituje u nastojanjima koja žele destabilizirati male narode i države, s namjerom da ih se podčini”.
Nadalje, vojni biskup je napomenuo kako je obilježje ovoga vremena svojevrsna uspavanost, ravnodušnost i osjećaj nemoći, što rezultira traženjem “rješenja” u raznim opijatima, te navodi kako je rješenje izlaska iz takva stanja kršćanski realizam, koji se temelji na krepostima nade. Pritom napominje kako i Sveti Otac vidi rješenje, ne u strukturama, nego u ljudima, koji mogu promijeniti strukture da djeluju ozdravljajuće: “Stoga i mi kršćani trebamo životom hrabro, jasno i otvoreno svjedočiti da nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. A prihvatiti Isusa Krista ujedno znači vjerovati da je On prisutan u ljudskoj povijesti, iako je obilježena zlom i grijehom, te da je Kristovom snagom moguće mijenjati svijet i samoga sebe”.
“Nalazimo se u vremenu, izgleda, neizbježnog preustroja hrvatskih oružanih snaga. Često se govori o hrvatskim strateškim interesima i našim nacionalnim prioritetima. Jednima su to tzv. međunarodne integracije i oživljavanje privrede, a drugima promicanje poduzetničkog duha i političke kulture, tolerancije, ekumenizma i mirotvorstva. Međutim, narod koji izumire treba jasno znati što mora činiti, a što ne smije propustiti. Stoga, budući da katolika u Hrvatskoj ima gotovo 90%, na nama je najveća odgovornost i zato moramo kao svoj prioritet uzeti obraćenje, duhovni preustroj u smislu promjene života. Jer za nas je pojedinačno najvažnije u koju će nas skupinu Bog razvrstati, a za sudbinu naroda je presudno da li u potpunosti odgovaramo svim standardima Evanđelja”, istaknuo je vojni ordinarij, poručivši kako povjerenje valja staviti u Boga, jer onima koji ljube Boga, sve se okreće na dobro, te izražava svoje čvrsto uvjerenje da će pripadnici hrvatskih vojno-redarstvenih snaga, kao što su uspjeli u oslobađanju hrvatskih krajeva, biti kadri upustiti se u teži, kudikamo važniji napor, a to je nastojanje da nam svima bude na srcu “što je istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno, hvalevrijedno”.
Rekavši kako nas neprilike, koje su nas do nedavno pratile, danas još više potresaju, biskup Jezerinac opetovano ponavlja kako je okretanje prema svojim korijenima, Bogu i Majci Božjoj, još veći poticaj zaokreta prema vjeri, prema vrijednostima obitelji i poštivanju života. Na kraju propovijedi biskup Jezerinac zazvao je opetovano zagovor od Presvete Bogorodice: “Ne odbij nam molbe u potrebama sadašnjim, nego nas oslobodi od svih zala”.