Đakovo, (IKA) – U Đakovu je, pod predsjedanjem dijecezanskog biskupa Marina Srakića, u četvrtak 3. listopada započelo četvrto i posljednje zasjedanje Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, koje se od 3. do 5. listopada održava u velikoj dvorani Središnje biskupijske knjižnice. Tema zasjedanja koje je okupilo 180 sinodskih članova, svećenika, redovnika, redovnica i katoličkih laika je “Ustroj biskupijske zajednice”. Voditelj toga sinodskog odjela je mr. Ivan Ćurić.
U predsjedništvu su pomoćni biskup i generalni vikar za srijemski dio biskupije Đuro Gašparović, pomoćni biskup i generalni tajnik Sinode Đuro Hranić te biskupski vikar za vjernike Mađare mons. Gejza Varga. Gosti i promatrači na četvrtom zasjedanju bili su požeški biskup dr. Antun Škvorčević, pomoćni zagrebački biskup dr. Vlado Košić, generalni vikar Varaždinske biskupije mons. mr. Ivan Godina, generalni vikar Banjolučke biskupije mons. dr. Anto Orlovac, vojni kapelan u Osijeku i Đakovu u ime vojnog ordinarija u RH Jurja Jezerinca Ante Mihaljević, tajnik Sinode Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislav Markić i tajnik požeškog biskupa Ivica Žuljević. Gosti promatrači bili su u ime Saveza baplističkih Crkava u Republici Hrvatskoj pastor Toma Magda, dopredsjednik Saveza. U ime Županije Osječko-baranjske zamjenik župana Pavo Šarčević. Pozdravnu riječ uputili su biskup Škvorčević, Tomo Magda i Pavao Šarčević. Svoj su nedolazak ispričali vojni biskup Juraj Jezerinac, rektorica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. Gordana Kralik i srijemski episkop Vasilije.

Zasjedanje je započelo Službom riječi i zazivom Duha Svetoga te uvodnom riječju biskupa Srakića. Svoju homiliju temeljio je na Isusovoj slici o trsu i lozama. U mijenjaju i poboljšanju struktura, ustroja u pastoralu mnogo ovisi o nama ljudima, ali izvor pravih plodova je Krist. On je trs, mi loze. Bez njega ne možemo ništa učiniti. Sinoda ide za tim da mijenja naš mentalitet. Taj rod ćemo donositi samo ostajući čvrsto na trsu, Kristu, rekao je biskup Srakić.
Uvodno izlaganje o temi zasjedanja održao je voditelj Sinodskog odjela za ustroj biskupijske zajednice mr. Ivan Ćurić. Osvrnuvši se kratko na povijesni razvitak Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije naveo je da Đakovačka i Srijemska biskupija danas ima oko 500.000 vjernika u 178 župa i 264 filijale. Župe su razvrstane u 16 dekanata, od kojih su 3 dekanta s 28 župa na području Srijemske biskupije (u Republici Srbiji). Spomenuo je i povijesni značaj biskupijskih ustanova: Stolnog kaptola, Bogoslovnog sjemeništa i Teologije u Đakovu te značaj redovničkih zajednica, napose franjevaca u samostanima i župama te raznolike djelatnosti Kongregacije Milosrdnih sestara sv. Križa. Završavajući izlaganje rekao je kako biskupijska zajednica, osobito danas, u oblikovanju svoga života i djelovanja zahtijeva da se pastirske (predvoditeljske) službe na različite načine, konkretnim postupcima, “spuštaju” do zajednica u kojima se susreću različite “kategorije” vjernika, različite potrebe i sektore. Upravo u tom “spuštanju” posredovat će različiti oblici “struktura” u kojima se otvara prostor za oblikovanje konkretnih službi i zadaća. Isto tako je nužno omogućiti da se određena potreba, zahtjev, inicijativa “odozdo” uzdigne na razinu skrbi i djelovanja same Crkve, u našem slučaju, do biskupijske razine. “Kad je u pitanju ustroj Crkve, što ga nameće potreba izgrađivanja i uređenja konkretnih vjerničkih zajednica u Crkvi, može se izdvojiti nekoliko načela: prvenstvo ljubavi nad strukturama, zajedničkoga dobra, jedinstva, odgovorne suradnje, supsidijarnosti, koordinacije”, rekao je mr. Ćurić.
Temu “Identitet, djelovanje i kanonski ustroj župe” izložio je Josip Kalmar, župnik u Tovarniku. “Bilo bi pogrešno promatrati župu samo kao neko upravno određeno područje unutar biskupije ili samo kao mjesto bogoštovlja. Župa je prije svega, a to je njezina bit, dio Božjeg naroda – zajednica vjernika, trajno ustanovljena na području partikularne Crkve (biskupije), koju predvodi župnik”, rekao je vlč. Kalmar. Govorio je i o nekim posebnim oblicima pastoralnog ustroja u biskupiji: quasi-paroecia (kao-župi), to jest određenoj zajednici vjernika koja se još ne može osnovati trajno, u obliku župe, pa se osniva kao prijelazni oblik, tj. s perspektivom da se osnuje u obliku župe, te o župi osobnog karaktera – personalnoj župi, istaknuvši kako “danas dijecezanskom biskupu za osnivanje tzv. personalne župe nije potrebno nikakvo posebno dopuštenje Apostolske Stolice, osim što je dužan posavjetovati se s prezbiterskim vijećem”. Posebni oblik je i župa povjerena skupini svećenika solidarno. “Zakonik predviđa i mogućnost povjeravanja neke župe, zbog pomanjkanja svećenika, što je, uostalom i jedini kanonski razlog, đakonu ili nekoj drugoj osobi koja nema svećeničkog biljega (akolit, čitač ili neki obični vjernik) ili zajednici osoba (npr. članovima neke svjetovne ustanove ili družbe). Očito je da spomenute osobe mogu vršiti samo one funkcije koje im dopušta njihov crkveni položaj. Za čine koji zahtijevaju vlast reda postavlja se svećenik voditelj, koji ima sve ovlasti župnika”, rekao je vlč. Kalmar.
“Činjenica da župa, i na temelju dugoga povijesnog iskustva ostaje primarni oblik ustroja Crkve ne nosi sa sobom strukturalnu zakočenost, što znači da je i župi potrebno da se obnavlja – omogućujući uvijek potrebnu svježinu u ozračju iskustva zajedništva vjere. Dinamičnost u obnovi župe predstavlja i zahtjev da se u životu Crkve vodi računa i o prikladnoj mjeri i oblicima prilagodbe dinamici ljudskoga života, tj. promjenama na planu osobnoga i društvenoga života. Čini se tako da je perspektiva obnovljenoga lika župe upravo njezino oblikovanje kao zajednice manjih zajednica”, zaključio je predavač.
U drugom dijelu izlaganja iznesen je pregled i prosudba postojećeg stanja u biskupiji. Ilustrirajući stanje statističkim podacima o broju vjernika i župa te njihovoj rasporedbi u seoskim i gradskim mjestima, navodi “neke oznake o kojima treba voditi računa praktični pastoralni ustroj župa”. Primjerice: župe u samim gradskim središtima na čijem području su važnije ustanove (škole, bolnice, medijske kuće, tvornička postrojenja), župe koje su nastale (naglim) razvojem rubnih gradskih naselja, župe većih i srednjih seoskih naselja te manjih seoskih naselja, župe s jednom filijalom te župe u mjestima s većinskim nekatoličkim stanovništvom (dijaspora). Na temelju “radnih listova” korištenih u biskupijskom savjetovanju izneseni su i mnogi prijedlozi za sinodske zaključke: “S obzirom na veličinu župa trebat će, na temelju sustavne procjene svih okolnosti, odlučiti o preraspodjeli pojedinih župa, bilo da je riječ o potrebi dijeljenja prevelikih župa, preraspodjeli filijala (podružnica) ili o spajanju male župe s nekom susjednom župom”. Na međužupnoj razini preporučeno je planski ostvarivati susrete i formaciju različitih pastoralnih djelatnika i suradnika u župnom pastoralu jer je razmjena iskustava važna za vjerničku svijest i za poticaj u djelovanju.
U raspravi nakon izlaganja bilo je niz novih prijedloga i prosudbi sadašnjeg stanja te primjedbi na nedosljednju i neujednačenu teminologiju u izlaganju.