Draga braćo i sestre!
Evanđelje ove nedjelje (Mt 13, 1-23) pokazuje nam Isusa koji moli na obali Galilejskog jezera, a budući da je okružen velikim mnoštvom, penje se na lađu, otiskuje se njome nadomak obale i propovijeda. Kada govori narodu, Isus koristi mnogo prispodoba: to je jezik razumljiv svima, u kojem Isus koristi slike uzete iz prirode i situacija iz svakodnevnog života.

Prva od njih ujedno predstavlja uvod u sve ostale prispodobe: to je prispodoba o sijaču, koji neštedice baca sjeme na sve vrste tla. Pravi protagonist ove prispodobe je sjeme, koje daje više ili manje ploda, ovisno o tlu na koje je palo. Prva tri tla su neplodna: ono koje je palo uz put pojele su ptice; ono koje je palo na kameno tlo odmah se osušilo jer nema korijenja; ono među trnjem je ugušeno. Četvrto tlo je dobro tlo, i tek ondje sjeme pušta korijen i donosi plod.
U ovom slučaju, Isus se ne ograničava na to da ispripovjedi prispodobu, već ju je također objasnio svojim učenicima. Sjeme koje je palo na put predstavlja one koji slušaju navještaj Božjeg kraljevstva ali ga ne prihvaćaju; tako dolazi Zli i odnosi ga. Zli naime ne želi da sjeme evanđelja nikne u srcu ljudi. To je prva prispodoba.

Druga je ona o sjemenu koje je palo na kameno tlo: ono predstavlja osobe koje slušaju Božju riječ i odmah je prihvaćaju, no tek površno, jer nemaju korijena i nestalni su; a kada nadođu teškoće i nevolje, te se osobe odmah pokolebaju. Treće je sjeme palo u trnje: Isus objašnjava da se to odnosi na osobe koje slušaju riječ ali ono, zbog svjetskih briga i zavodljivosti bogatstva, biva ugušeno. Konačno, sjeme koje je palo na plodno tlo predstavlja one koji slušaju riječ, prihvaćaju je, čuvaju i razumiju i ona donosi ploda. Savršeni uzor tog plodnog tla je Djevica Marija.
Ta prispodoba govori danas svakome od nas, kao što je govorila Isusovim slušateljima prije dvije tisuće godina. Podsjeća nas da smo tlo na koje Gospodin neumorno baca sjeme svoje riječi i svoje ljubavi. U kakvom ga raspoloženju primamo? I možemo se pitati: kakvo je naše srce? Kojem tlu sliči: putu, kamenom tlu ili trnju? O nama ovisi hoćemo li postati dobro tlo, bez trnja i kamenja, iskrčeno i njegovano, kako bi moglo dati dobre plodove za nas i za našu braću.
Dobro je ne zaboraviti da smo i mi sijači. Bog sije dobro sjeme, a mi se ovdje možemo zapitati: kakvo sjeme izlazi iz mojega srca i iz mojih usta? Naše riječi mogu činiti mnogo dobra, ali i mnogo zla; mogu ozdravljati, a i raniti; mogu ohrabriti ali i ozlojediti. Upamtite ovo: nije važno ono što ulazi, nego ono što izlazi iz usta i iz srca.
Neka nas Gospa svojim primjerom pouči prihvaćati riječ, čuvati je i učiniti da donese plodna u nama i drugima!

Nakon Angelusa
Upućujem svima vama usrdni apel da nastavite moliti za mir u Svetoj zemlji, u svjetlu tragičnih zbivanja koji su se dogodila posljednjih dana. Još mi je uvijek u živom sjećanju susret održan 8. lipnja s patrijarhom Bartolomejem, predsjednikom Peresom i predsjednikom Abbasom. Zajedno smo s njima molili za dar mira i poslušali poziv da se prekine spirala mržnje i nasilja. Netko bi mogao misliti da je taj susret bio uzaludan. Ali nije! Molitva nam naime pomaže da ne dopustimo da nas svlada zlo ili da se pomirimo s tim da su nasilje i mržnja jači od dijaloga i pomirenja. Pozivam sukobljene strane kao i sve one u čijim je rukama politička vlast na lokalnoj i međunarodnoj razini, da ne štede molitvu i sve moguće napore kako bi se prekinulo svako neprijateljstvo i postigao željeni mir, za dobro svih ljudi. I pozivam sve vas da nam se pridružite u molitvi. Pomolimo se, svi, u tišini. (Molitva u tišini) Sada nam, Gospodine, ti pomogni! Ti nam daj svoj mir, pouči nas svojemu miru, ti nas povedi prema miru. Otvori naše oči i naša srca i daj nam hrabrosti da možemo reći: “nikada više rata!”; “s ratom je sve uništeno!”. Daj nam hrabrosti da činimo konkretne geste za izgradnju mira… Učini nas raspoloživima poslušati vapaj naših građana koji traže od nas da svoje oružje pretvorimo u oruđe mira, svoje strahove u pouzdanje i svoje napetosti u oproštenje. Amen!

Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam, vjernike Rima i hodočasnike.
Danas se slavi “Nedjelja mora”. Želim stoga posebno pozdraviti stanovnike priobalja, ribare i njihove obitelji. Pozivam kršćanske zajednice, osobito one koje žive u priobalju, da budu pažljive i osjetljive prema njima. Pozivam kapelane i dragovoljce apostolata mora da nastave svoju zauzetu pastoralnu skrb za tu braću i sestre. Sve, a osobito one koji su u teškoćama ili daleko od svoga doma, povjeravam majčinskoj zaštiti Marije, Zvijezde mora!