Zagreb, (IKA) – Novi dokument Hrvatske biskupske konferencije “Na svetost pozvani” – Pastoralne smjernice na početku trećeg tisućljeća predstavljen je javnosti 24. rujna u Tajništvu HBK u Zagrebu.
U uvodnoj i pozdravnoj riječi predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić istaknuo je kako taj dokument predstavlja glavne smjernice pastoralnog programa za Katoličku crkvu u Hrvatskoj na početku trećeg tisućljeća. To je, prema nadbiskupovim riječima, prvi takav dokument HBK, a njegov cilj je promicanje zajedništva i jedinstva u pastoralnom djelovanju naše Crkve. On, također naznačuje prioritete sadašnjega pastoralnog rada, a u isto vrijeme u kratkim crtama sažimlje i brojne, u našoj Crkvi, pokrenute inicijative kao i do sada dane smjernice za razna područja crkvenog djelovanja, kazao je nadbiskup Bozanić. Temelj i polazište pastoralnih smjernica HBK je apostolsko pismo Svetoga Oca “Ulaskom u novo tisućljeće” i one žele Papin program staviti u vjerski, povijesni, kulturni i socijalni kontekst poslanja Katoličke crkve koja je u Hrvatskoj, rekao je nadbiskup Bozanić, dodavši da dokument u isto vrijeme ostavlja široko polje našim mjesnim Crkvama, to jest biskupijama da te smjernice ugrade u svoje pastoralne programe.

Predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječki nadbiskup Ivan Devčić predstavio je uvod i općenite karakteristike dokumenta. Sadržaj dokumenta je poziv na svetost, kako iz samoga njegova naslova proizlazi, kazao je nadbiskup Devčić, konstatirajući da je takav sadržaj proizišao iz značenja koje Drugi vatikanski sabor i u skladu s njime Ivan Pavao II. pridaju “svetosti”. Drugi vatikanski sabor je, naime, istaknuo da su svi u Crkvi pozvani na svetost, a ne samo neki, što ponavlja i Ivan Pavao II., pojašnjavajući da svet znači biti “savršen kao što je savršen Otac nebeski”. Taj ideal života odabire svaki čovjek kada prima krštenje, što znači da je u radikalnoj suprotnosti s pozivom i životom kršćanina svaka površna religioznost i s njome povezana minimalistička etika, rekao je riječki nadbiskup. Zato Papa zahtijeva: “Prije svega, bez oklijevanja kažem da je perspektiva u koju treba smjestiti čitav pastoralni hod svetost.”
“Poslušni poticajima Svetoga Oca i nadahnućima Duha Svetoga, naši su biskupi prepoznali kao temeljni zadatak ukupnoga pastoralnog djelovanja u ovom trenutku promicanje i ostvarivanje svetosti svih članova Božjega naroda. Dakako, uz posluh nije izostao ni dosluh s našom kršćanskom stvarnošću, koja je doista obilježena kako religioznom površnošću tako i etičkim minimalizmom mnogih koji se nazivaju kršćanima i smatraju članovima Crkve. U stavu takvog posluha i dosluha biskupi žele “ovim Pastoralnim smjernicama upravo potaknuti čitavu našu Crkvu na intenzivnije i cjelovitije pastoralno djelovanje u perspektivi svetosti”, tj. na pothvate koji će uroditi dubljom vjerom i dosljednijim kršćanskim životom. Uzvišeniji cilj od tako shvaćene svetosti crkveni pastoral ni ne može imati, smatraju biskupi”, istaknuo je nadbiskup Devčić.
U poglavlju nazvanom “Svetost ima svoju povijest i geografiju”, biskupi podcrtavaju načelo utjelovljenja koje obvezuje na ostvarivanje svetosti u danim životnim prilikama i okolnostima. U skladu s time pitaju što znači živjeti i ostvarivati svetost danas u nas, te zaključuju da to između ostaloga uključuje borbu protiv podjela, beznađa i posljedica rata, kao i nastojanje oko sveopće društvene i narodne obnove, suprotstavljanje sekularističkom mentalitetu koji isključuje Boga iz životnog vidokruga, očuvanje povijesnih korijena, jer, prema Papinim riječima koje naši biskupi uzimaju k srcu, “zaborav vlastitog čina rođenja i vlastitog skladnog razvoja uvijek nosi opasnost i može dovesti čak do otuđenja”, rekao je nadbiskup Devčić.
Iznoseći istaknute značajke dokumenta, riječki nadbiskup kazao je kako se ne radi o dokumentu temeljenom na empirijskim istraživanjima, nego na pastoralnom iskustvu biskupa i njihovih suradnika, koje omogućuje spoznaje naše pastoralne stvarnosti, koja jedva da zaostaje za znanstvenim empirijskim spoznajama. Druga karakteristika, prema njegovu mišljenju je, tradicionalni pojmovnik, u što napose treba ubrojiti ključnu riječ “svetost”. Konačno, jedna od važnih značajki dokumenta je i njegova načelnost. To znači da u njemu treba tražiti, ne konkretna rješenja, nego načela i upute kako do rješenja doći te će stoga taj dokument ostati u nekom smislu nedovršen, ako mu ne budu slijedili razni provedbeni planovi i programi koje će trebati izraditi kako na razini raznih vijeća i odbora HBK tako i na razini pojedinih biskupija, poručio je nadbiskup Devčić.

Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Baloban govorio je o II. dijelu dokumenta naslovljenom “Pastoral u službi svetosti”. U koncepciji svoga dokumenta “Na svetost pozvani” hrvatski biskupi odlučili su svoje Pastoralne smjernice temeljiti na klasičnoj pastoralnoj triadi, koja obuhvaća službu naviještanja, službu posvećivanja i pastirsku službu odnosno dijakoniju, kazao je dr. Baloban, napomenuvši da pastoralno-teološki opravdano hrvatski biskupi službi naviještanja daju prednost pred ostalim službama, budući da prva prethodi drugim dvjema, koje bi bez prve bile neučinkovite i gotovo nezamislive, jer bi završile u pukom ritualizmu i čistom humanizmu. Služba naviještanja, prema njegovim riječima, ostvaruje se važnim čimbenicima kao što su propovijedanje i katehizacija, svjedočenje života i djelovanje putem suvremenih obavijesnih sredstava, a indikativno je da u dokumentu piše kako sva vitalnost Crkve u Hrvatskoj ovisi u velikoj mjeri o jednom uvjetu, naime, da “apostolsku službu biskupa pomaže, podržava i uprisutnjuje dovoljan broj dobrih prezbitera”. “U toj prvoj službi biskupi s pravom pozivaju na usklađivanje svih odgojnih i katehetskih čimbenika: od obitelji, župne zajednice, do škole i školovanja osposobljenog kadra. Jednako s pravom insistiraju da župnici i njihovi svećenički suradnici budu s nekoliko sati nazočni kao vjeroučitelji u školi. Ukazuju da je župna zajednica aktivni subjekt i nositelj sveukupnoga pastoralnog djelovanja Crkve. Polazeći od “Evangelii nuntiandi” biskupi životno svjedočanstvo stavljaju u kontekst potrebe promicanja dijaloga, kako unutar hrvatskog društva tako još više unutar same Crkve. Jednako tako insistiraju na ekumenskom duhu i suradnji. Naposljetku, ističu kako suvremena obavijesna sredstva mogu i trebaju promicati “inkulturaciju” Radosne vijesti time što promiču sve vrijedno i plemenito za čim teži suvremeni čovjek i time što afirmiraju vrednote tradicionalnih kultura, koje su spojive s Evanđeljem”, rekao je dr. Baloban.
Druga služba – služba posvećivanja predstavljena je prema modelu pastorala sakramenata, tj. od krsta i katekumenata do sakramenta ženidbe. Hrvatski biskupi, kazao je dr. Baloban, izražavaju svoju zabrinutost kada konstatiraju temeljni nedostatak raznih sakramentalnih slavlja u hrvatskim crkvama i župama. To povezuju s nepostojanjem prave priprave i prave raspoloživosti za sakramente, tj. sakramentalna katehizacija je kratka i površna. Stoga nije čudo, kako s pravom zamjećuju biskupi, da mnogi kršćani primaju nešto i sudjeluju u nečemu što ne razumiju i ne poznaju. Nije čudo da izostaje i eklezijalna dimenzija. Ovime se dotiče sva brizantnost stupnjevite i distancirane crkvenosti kao primarni i sekundarni učinak pastoralnog djelovanja Crkve u Hrvatskoj, premda se u dokumentu ne spominju ti pojmovi.
Veoma je zanimljivo kako biskupi traže određene pomake u pastoralu bolesnika. Ti pomaci trebaju ići u smjeru djelotvornijega svekolikog i svakodnevnog zauzimanja za bolesnike s jedne strane, te u pravcu ispravljanja nekih pogrešnih shvaćanja toga sakramenta s druge strane. Ovdje se traži pastoralno djelovanje Crkve “ad extra”, tj. da se pastoral bolesnika proširi na cijelo društvo, građanske vlasti, znanstvenike, te naposljetku sve one koji su u izravnom ili neizravnom odnosu s bolesnicima. Ovime se svjesno aktualizira, kako društvena dimenzija vjere tako i socijalna dimenzija Crkve. A jedno i drugo je izraz i zadaća poslanja Crkve u nastajućem demokratskom društvu Hrvatske. Pri kraju te službe posvećivanja biskupi se zalažu da se daljnja priprava za brak uvede u plan i program viših razreda osnovne škole te srednjoškolskog vjeronauka i župne katehizacije, istaknuo je dekan KBF-a.
Treća služba, dakle pastirska služba podrazumijeva “dijakoniju”, tj. služenje članovima Crkve i društva, ali to služenje uključuje i određenu vlast, kazao je dr. Baloban, dodavši da se tu govori o službi biskupa i prezbitera, o ulozi redovnika/redovnica i vjernika laika u pastoralnom djelovanju hrvatske Crkve. Biskupi tako izričito zadaju određene zadaće sebi samima kada ističu da u njihovu pastirsku djelatnost spada: istupanje u svezi posljedica rata i društvene tranzicije; insistiranje na donošenju pravednih zakona i na njihovom provođenju; sustavno i permanentno provođenje socijalno-karitativne aktivnosti Crkve; očuvanje vjere; izgrađivanje biskupijske zajednice i jedinstvo apostolata. Biskupi se nadalje tuže na dvije stvari: na postojanje nekih paralelnih pastoralnih ustanova i planova i na bježanje svih članova Crkve od evangelizacije društva. Jednako tako biskupi govore o zadacima prezbitera. Ti zadaci su: individualni pastoral; biti istinski nazočan među ljudima; usmjeravati ljude prema Kristu, a ne prema sebi; uvažavati i prakticirati novu evangelizaciju, te izgrađivati kršćansku zajednicu.
Biskupi govore i o osobama posvećenog života. Redovnici i redovnice su živi Božji znak u svijetu. Biskupi računaju na pomoć tih osoba u iskustvu zajedništva i prakticiranju njegove duhovnosti.
Naposljetku i vjernicima laicima u pastoralnom djelovanju Crkve hrvatski biskupi ističu određene zadaće. Prema biskupima vjernici laici mogu i moraju se, zajedno sa svim ljudima dobre volje, boriti: za cjeloviti humanizam i ispravno shvaćanje čovjeka; za pravednije zakonodavstvo i odnose u društvu; za veća prava obitelji; za politiku koja će promicati opće dobro; za društveno-gospodarske odnose u kojima će u središtu biti čovjek; za kulturu koja traži odgovore na čovjekova goruća pitanja. To je pastoralna djelatnost “ad extra”. O pastoralnoj djelatnosti laika “ad intra”, prema riječima dr. Balobana, biskupi samo govore o suradnji vjernika laika u župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima. Dodao je da se ne govori o novim laičkim službama na razini cijele Crkve u Hrvatskoj, na razini župnih zajednica, primjerice u smislu pastoralnih referenata i referenata zajednica. U kontekstu budućnosti, u kojoj će biti sve manje zaređenih službenika, pitanje novih laičkih službi bit će sve aktualnije, dodao je dr. Baloban.
Na predstavljanju su bili nazočni apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi, članovi Stalnoga vijeća HBK splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa te gospićko-senjski biskup Mile Bogović, potom đakovački i srijemski biskup Marin Srakić te zagrebački pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić. Predstavljanju su bili nazočni i provincijali i provincijalke hrvatskih redovničkih zajednica kao i predstavnici važnijih institucija HBK.