Lovret, (IKA) – Na poziv Hrvatske sekcije Pastoralnog ureda Biskupije Željezno, tradicionalno godišnje hodočašće Gradišćanskih Hrvata Gospi Žalosnoj u marijansko svetište Lovret, predvodio je 14. i 15. rujna splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
U subotu 14. rujna ujedno se slavio blagdan Uzvišenja sv. Križa, pa je subotnje okupljanje proteklo u znaku križa Kristova. Upravo s križem nadbiskup Barišić, u svome prvom službenom posjetu Hrvatima u Gradišću, bio je dočekan na vratima svetišta i svečano ušao do oltara i svetohranište, gdje mu je riječi pozdrava uputio mons. Egidije Živković, ravnatelj Hrvatske sekcije i generalni tajnik Austrijske biskupske konferencije. Potom je nadbiskup Barišić predvodio misno slavlje.
U propovijedi je nadbiskup Barišić govorio o značenju križa, koji je vez što nas povezuje usprkos prostora i vremena koji nas na određen način odijeliše i još uvijek dijele. “Toliko nas je vrijeme i sve što je kroz povijest donijelo rastavilo, da smo možda i neka rodbina, kako kažu naši stari da smo neko koljeno, a da to možda i ne znamo. No, biti na koljenima pred križem Kristovim, pred kojim se prigiba svako koljeno, viša je povezanost nego da stvarno otkrijemo da smo s nekim neko blizo koljeno. Svojevrsno iskustvo križa okusio je već izraelski narod u pustinji, kada je zbog nevjere Gospodin na njih poslao zmije ljutice, pa je Mojsije, da bi ih spasio, podigao u pustinji na stup mjedenu zmiju. I naš narod je imao iskustvo zmija otrovnica, koje su ga ujedale i ugrožavale, a on je sve svoje rane liječio čuvajući vjeru u sveti križ Kristov. Pa i onda kad je pred Turcima bježao sa svojih ognjišta, nije pošao bez križa u kojem je tražio snagu i nadahnuće za život”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup potaknuvši sve vjernike, dajući i osobno svjedočanstvo štovanja križa Kristova, da se nikad ne srame, te da uvijek zadrže pobožnost prema tome svetom drvu iz kojeg nam je došlo spasenje, budući da se i danas dovodi u pitanje vrijednost križa. “Tako postoje nastojanja da se križ ukloni s javnih mjesta, napose iz škola, kao nepoželjan i neprikladan znak za današnje vrijeme koje ipak teži životu bez križa”, rekao je nadbiskup Barišić.
Po završetku mise, nadbiskup, nazočni svećenici i vjernici, pošli su u ophod sa svijećama noseći Gospin kip, moleći za svoje potrebe i pjevajući marijanske pjesme.
Nedjeljna proslava Gospe Žalosne, 15. rujna, protekla je u razmišljanjima o užoj zajednici – obitelji, u kojoj se i preko koje se najintenzivnije može doživjeti i razumjeti taj blagdan, jer je i Marija bila pogođena ne svojom mukom i patnjom, već onom svoga Sina. Stoga je nadbiskup Barišić u propovijedi ocrtao Marijin lik i njezine patnje. “Marijina bol i briga oko svoga Sina zrcali se u brizi svake majke, pa je zato nadbiskup potakao kršćanske majke da budu majke po Marijinu primjeru. Marija nije odustajala od vršenja volje Božje niti u najtežim trenucima svoga života, pa je zato svoju bol mogla pretvoriti u pobjedu uskrsnuća nad smrću. Kao što je ona bila odgovorna majka, tako je danas na svim majkama da s jednakom odgovornošću shvate i prihvate ovaj sveti poziv, da im se ne dogodi da svojim nemarom sudjeluju u tragediji svoje djece i cijele obitelji. Marija je i u patnji i u boli mogla biti mirna i gledati s pouzdanjem i vjerom u budućnost, jer ničim nije bila odgovorna za sudbinu svoga Sina dok je visio na križu, pa je zato Bog i okrenuo njezinu bol u pobjedu života nad smrću. U obitelji se pak počesto događa da roditelji zadaju bol djeci, a djeca roditeljima, a onda je teško imati perspektivu i nadu uskrsnuća i budućnosti. Marijin lik i primjer najbolji je lijek protiv svih boli koji pogađaju današnje obitelji, jer ona je Utjeha žalosnih, Utočište grešnika i Posrednica svih milosti, ona je slika nebeskog grada Jeruzalema u kojem više nema ni suza, ni boli, ni jauka. Vjernik i obitelj koji se upute njezinim putem, bit će izliječeni od svih boli koje ih tište, a kao takvi mogu postati temelj zdravog i boljeg društva”, istaknuo je nadbiskup Barišić.
Na tom hodočašću Gradišćanskih Hrvata sudjelovali ne samo Hrvati iz okolice Željeznoga, već iz cijelog Gradišća, kao i Hrvati iz obližnje Mađarske i Slovačke, praćeni svojim svećenicima. Tako je subotnje slavlje uveličao svojim pjevanjem zbor i tamburaški orkestar iz Pinkovaca, a nedjeljno zbor iz Malog Borištofa. Znatni prinos dale su i sestre milosrdnice Splitske provincije, koje već više od trideset godina djeluju u Gradišću.
Treba posebno istaknuti gostoljubivost Marijinih oblata (Oblati di Marija), koji vode to svetište i od davnina nedjelju kad Gradišćanski Hrvati dolaze na hodočašće Gospi Žalosnoj nazivaju “Hrvatska nedjelja”. Dodajmo i to da se trojici svećenika koji vode ovo svetište pridružio i jedan Hrvat, Štefan Vukić, kojega će 12. listopada dijecezanski biskup Paul Iby zarediti za đakona.