Pariz, (IKA) – “Katolička crkva se namjerava revno boriti protiv pedofilije te surađivati u radu koje su već započele različite administracije (pravosudna, odgojna, obiteljska…) i brojne udruge”, izjavio je za SIR biskup Evreuxa u Francuskoj Jacques David, govoreći o nedavnim slučajevima koji su potresli Crkvu u Francuskoj. Prema istraživanju koje je protekle godine provela Francuska biskupska konferencija 118 svećenika nalazi se pod istragom za pedofiliju, 30 ih je osuđeno, od čega 11 na zatvorske kazne a 21 svećenik je već izdržao kaznu. Francuski biskupi na te slučajeve pedofilije odgovaraju u dossieru pod naslovom “Boriti se protiv pedofilije – Smjernice za odgojitelje” koji je izrađen pod vodstvom biskupa Davida. U dossieru su prikupljena razmišljanja teologa, stručnjaka iz moralnog pastorala i pastorala mladeži, odgojitelja u sjemeništima, pravnika, psihoanalitičara, seksologa i novinara da bi se “pridonijelo otkrivanju i sprječavanju sličnih djela, čuvajući ozračje povjerenja neophodnog za svaki društveni život”.

“Odgoj djece i mladih temelji se na povjerenju. To se povjerenje ruši pedofilnim činima, koji duboko destabiliziraju žrtve i, zapravo, cijelo naše društvo”, tim riječima započinje poruka kojom nadbiskup Bordeauxa i predsjednik Francuske biskupske konferencije Jean-Pierre Ricard uvodi u dokument. U najvećem broju slučajeva djeca žrtve spolnih zlostavljanja dobro poznaju svog napadača, budući da u pravilu čine dio njihove obiteljske ili odgojne sredine. Ta strašna situacija nastala spolnim zlostavljanjem ima “kobne” posljedice, ističe se u tekstu, oko kojih je potreban dugi rad na oporavku i izgradnji osobnosti. Problem je dakle, prema francuskim biskupima, moći razumjeti koje su značajke “zdravog odnosa” i kada neki odgojitelj, kojoj god da sredini pripada (školi, župi, obitelji, različitim društvenim centrima) odgovara odnosno ne odgovara zahtjevima služenja najmlađima vršenog s predanjem, stručnošću i ispravnom nakanom. Prepoznavanje “agresivnih” osoba pod vidikom pedofilije jedna je od najtežih zadaća, budući da su kod tih osoba psihopatološki vidici prikriveni velom “normalnosti”. Tekst se ipak zadržava na nekim “znacima upozorenja” koje je ipak, na neki način, moguće prepoznati kod osoba na koje se ponekad ni ne sumnja: tim znacima pripadaju odsutnost iz timskog rada, redovita šutnja o nekim temama, okruživanje uvijek istim dječacima, prijelaz iz jedne ustanove u drugu bez vidljivih razloga, bogata darivanja djece.

Prema francuskim biskupima potrebno je temeljito analizirati pojedine situacije koje predstavljaju potencijalno ozračje za pedofilske radnje, djelujući i “reagirajući” primjerenim sredstvima, polazeći od jasnoće u predlaganju evanđeoskog ćudoređa. Najteži korak predstavlja priznanje djece, kada postoji opravdana sumnja da je odnos odgojitelja prema njima “opasan”. Biskupi posebno ističu kako je u svakom slučaju potrebno primjenjivati postojeće zakone i upoznavati s njima, također u preventivne svrhe. Najsloženija zadaća, u svijetlu evanđeoske poruke je “opraštanje” koje, prema francuskim biskupima, treba također biti predloženo u sklopu odgojnog djelovanja.