Dubrovnik, (IKA) – Don Bernardo Pleše dao je izjavu za javnost o uskraćivanju javnog nastupa don Branku Sbutegi prigodom otvaranja izložbe Goranke Vrus, u kojoj tumači razloge takve svoje odluke. Izjavu prenosimo u cijelosti:
“Vlasnica galerije #!Klarisa#! obavijestila me o izložbi i o predviđenom nastupu don Branka Sbutege. Tom zgodom izrazio sam svoj stav u svezi s time. Vlasnica galerije je to prenijela i autorici izložbe i samom don Branku. Don Branko je nakon toga pisao našem o. Biskupu kako on, unatoč mojoj odluci, namjerava doći i otvoriti izložbu. Nije me iznenadio njegov prkos. Ali, očekivao sam kako će shvatiti poruku i odustati od namjere nastupati u prostoru za koji sam nadležan. Smatrao sam stoga potrebnim u pismenoj formi dostaviti svoju odluku njemu i vlasnici galerije #!Klarisa#!. Svoj stav sam temeljio na don Brankovim izjavama koje su se mogle čitati po medijima u svezi s ulogom Katoličke crkve, biskupa i svećenika u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Tako u prošlogodišnjem broju Slobodne Dalmacije od 1. lipnja 2001. godine on paušalno izjavljuje kako je #!stotine njegovih kolega u Hrvatskoj izdalo je svoje poslanje#!. A prije mjesec dana na Beogradskom radiju B 92 okrivljuje biskupe što je 100.000 ljudi izišlo na splitsku rivu i #!izgubilo dva sata svoga života zbog kojih će se nakon deset godina kajati, ili zbog kojih će ih možda jednog dana unuci nazivati – o budale djedovi#!. Crkva se ne plaši kritike. Ali, čini mi se, da don Branko nije pozvan tumačiti i prosuđivati ulogu Crkve u Domovinskom ratu. Kako, napr. može govoriti da je #!stotine njegovih kolega u Hrvatskoj izdalo svoje poslanje#!, ako je za vrijeme dramatičnih događaja i stradanja po Hrvatskoj sklonio svoju #!junačku glavu#! na sigurne talijanske prostore Padove i Rima?! Zbog čega se dodvoravati beogradskoj publici preko radija B 92 i pritom osuđivati biskupe za okupljanje naroda na splitskoj rivi?! Sve su to razlozi zbog kojih sam donio odluku o uskraćivanju gostoprimstva. Nije, međutim, istina što piše svojoj prijateljici gospođi Goranki Vrus kako je #!parcijalno izopćen#!. On je i nedavno propovijedao u Dubrovačkoj biskupiji. A to ne bi mogao činiti kad bi bio izopćen. Dapače, nisam mu zabranio pristup, već javni nastup u samostanu svete Klare. Stoga poručujem don Branku, neka se ne boji #!posthumnih procesa, spaljivanja, a niti tvrđave Castel d Angela#!, kako on piše. Istina, i Dubrovnik ima brojne tvrđave u kojima su okrivljeni ispaštali svoje grijehe i dobivali slobodu i odrješenje od kazne. Ako se don Branko pokaje i povuče iznesene paušalne klevete na račun #!stotine svojih kolega u Hrvatskoj#!, kao i na račun hrvatskih biskupa, moglo bi se dogoditi da ga jednog dana pozovem popiti piće ispred koje od dubrovačkih tvrđava. U protivnom, ostajem pri svojoj odluci. Žao mi je autorice izložbe, koja je željela da don Branko otvori izložbu u prostorima svete Klare. U dobroj vjeri nadam se da je ipak shvatila i uvažila moje razloge. U protivnom bi vjerojatno tražila druge prostore.”