Tajnici europskih biskupskih konferencija susreli su se u Strasbourgu od 19. do 22. lipnja kako bi produbili svoje poznavanje Vijeća Europe, raspravljali i zajedno s nekim voditeljima ustanova u Strasbourgu podijelili zajedničku brigu za istinsko duhovno, političko i društveno dobro ljudi koji žive na tome kontinentu.

Generalni tajnici dvadeset i pet europskih biskupskih konferencija okupili su se u Strasbourgu na svom godišnjem susretu.

Skup, održan pod pokroviteljstvom Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) u suradnji sa Stalnom misijom Svete Stolice pri Vijeću Europe i uz potporu mons. Oliviera Ribadeau-Dumasa, tajnika Francuske biskupske konferencije, pozdravio je strasburški nadbiskup mons. Jean-Pierre Grallet. Glavni dio susreta sastojao se u upoznavanju sa institucijama u Strasbourgu (Vijeće Europe, Europski sud za ljudska prava, Venecijanska komisija). Sudionici su se susreli sa zamjenicom glavnog tajnika Vijeća Europe Gabriellom Battaini Dragoni; zatim s predsjednicom i glavnim tajnikom PACE-a (Plenarne skupštine Vijeća Europe) Annom Brasseur iz Luksemburga i Wojciechom Sawickim iz Poljske; malteškim sucem Vincentom de Gaetanom, te s glavnim tajnikom Venecijanske komisije Thomasom Marketom.

Na susretu je sudjelovao također predstavnik ComECE-a, kao i generalni tajnici kontinentalnih biskupskih konferencija Afrike (Secam-Sceam), Azije (FABC) i Oceanije (FCBCO).

Susret je pružio mogućnost generalnim tajnicima biskupskih konferencija da se bolje upoznaju s Vijećem Europe i njegovim glavnim pridruženim tijelima s čijim su ih radom izravno upoznali njihovi voditelji. Bila je to ujedno prilika da se podastru neka pitanja koja posebno zaokupljaju Crkvu a na poseban način stanje u nekim zemljama gdje su mir i socijalna kohezija još uvijek u opasnosti. Sudionici su se u više navrata osvrnuli na teško stanje u Ukrajini i Bosni i Hercegovini. Tajnici biskupskih konferencija i Vijeća Europe jasno uviđaju kako te zemlje žive situacije koje zahtijevaju pomno praćenje i čvrste odluke u pogledu rješavanje njihovih stvarnih i dramatičnih problema.

Spomenulo se također inicijative koje Vijeće Europe već godinama promiče a tiču se vjerske dimenzije interkulturalnog dijaloga. Na taj je način priznata ne samo važnost religije već također njezina javna dimenzija. Sudionici su ipak izrazili stanovite dvojbe i brige u želji da se na tim susretima uvijek poštuje identitet religijâ, koje se ne smije promatrati isključivo kao povijesne činjenice, već prije svega kao iskustvo koje određuje čitav čovjekov život, od njegove savjesti pa do njegova društvenog života.

Činjenicu da religija zadobiva na sve većoj važnosti u javnosti i svijesti europskih građana i da je to danas ključni element za socijalnu koheziju, snažno potvrđuje značajan porast predstavki upućenih Europskom sudu za ljudska prava o pitanjima vezanim uz vjerski aspekt. U tome smislu sudionici prepoznaju važnost praćenja rada europskih dužnosnikâ, posvećujući napose pozornost tome da njihov zakonodavni rad bude uvijek nadahnut vrijednostima koje su zajedničke i priznate od svih.

Različite situacije koje su spomenute tijekom susreta pokazuju kako je pomirenje u Europi izuzetno aktualna i urgentna tema. U središtu pozornosti ne bi smjelo biti samo prevladavanje podjelâ i sukobâ iz prošlosti i oproštenje, već pažnja mora biti usmjerena na suradnju među narodima i nacijama. To će se moći ostvariti jedino u ljubavi i pravednosti.

Tijekom rasprava predstavnicima Vijeća postavljena su razna druga pitanja kako bi ona mogla postati stalne teme razmišljanja u europskim institucijama kao što su: oblici nesnošljivosti i diskriminacije koji ugrožavaju pravo na vjersku slobodu; važnost da se jasno očuva pravo na prigovor savjesti liječnikâ ili drugih osoba koje rade u zdravstvu kada su posrijedi pitanja vezana uz bioetiku i ljudski život; pravo na obranu i promicanje shvaćanja obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene; neuspjelo pridavanje pravne osobnosti Katoličkoj Crkvi u Turskoj; rješavanje migracijskog pitanja polazeći od potrebe da se tome problemu prestane pristupati iz perspektive izvanrednog stanja, kao i zaštita i položaj brojnih emigranata koji su radna snaga u domaćinstvu; pitanje izbjeglicâ…

Crkva je uvijek zainteresirana za dijalog i suradnju kada je riječ o obrani ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, čime daje svoj specifičan doprinos. Njezino je ne samo pravo već i dužnost govoriti u ime najranjivijih u cilju promicanja općeg dobra i pravde.

U sklopu susreta sudionici su se susreli također s nekim veleposlanicima, sucima i nekim dužnosnicima Vijeća Europe.

Posebni je dio susreta bio posvećen dijalogu s tajnicima tijelâ s drugih kontinenata (Afrike, Azije, Oceanije) koji su govorili o izazovima s kojima se suočavaju društva i Crkve na njihovim kontinentima te kako se na Europu gleda izvana. Istina je da se Europa često predstavlja kao duhovno umoran kontinent, no ne smije se, međutim, nikada gubiti nadu, budući da se ona temelji na sigurnosti da Bog nikada ne napušta svoj narod.

Sudionici su također posvetili dio vremena razmišljanju o posljednjim europskim izborima i izazovima s kojima se danas suočava Europa. Ponovno su potvrdili da je Crkva – ne ulazeći u polje politike u strogom smislu riječi i nikada ne zaboravljajući da je njezino poslanje nositi Kristovo svjetlo i spasenje svim ljudima – uvjerena da će jedino politika utemeljena na načelima ljudske osobe, općeg dobra, solidarnosti i supsidijarnosti moći biti graditeljicom pravednog, miroljubivog i plodnog društva.

Sudionici su, na posljetku, upoznati s radom CCEE-a i na poseban način s II. europskim socijalnim danima koji će se održati u Madridu od 18. do 21. rujna ove godine. Razmijenili su također mišljenja o nekim najurgentnijim izazovima s kojima se Crkva suočava u nekim zemljama.

Susret je zaključen 22. lipnja Misom za Europu, koju je organizirala Stalna misija Svete Stolice u suradnji sa Strasburškom nadbiskupijom. Misa, kojom je predsjedao mjesni nadbiskup Jean-Pierre Grallet, održana je u katedrali u Strasbourgu prepunoj vjernikâ, među kojima su bile brojne osobe zaposlene u europskim institucijama: zastupnici u Europskom parlamentu, veleposlanici i službenici Vijeća Europe kao i članovi crkvenih zajednicâ i tijelâ koje izbliza prate Europu na njezinu razvojnom putu.