Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Italiji i mnogim drugim zemljama ove se nedjelje slavi svetkovina Tijela i Krvi Kristove – često se koristi latinski naziv: Corpus Domini ili Corpus Christi. Crkvena se zajednica okuplja oko euharistije kako bi se klanjala najdragocjenijem blagu koje je Isus ostavio.

U Ivanovu Evanđelju predstavljen je govor o “kruhu života”, koji je Isus održao u sinagogi u Kafarnaumu, u kojem kaže: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta” (Iv 6, 51). Isus ističe da nije došao na ovaj svijet kako bi dao nešto, već zato da dadne samoga sebe, svoj život, kao hranu za one koji vjeruju u njega. To naše zajedništvo s Gospodinom obvezuje nas, njegove učenike, da ga nasljedujemo i od svog života, svojim stavovima, učinimo kruh koji se lomi za druge, kao što je Učitelj razlomio kruh koji je stvarno njegovo tijelo. Što se pak nas tiče, naši velikodušni stavovi prema bližnjemu pokazuju stav lomljenja života za druge.

Svaki put kada sudjelujemo na misi i hranimo se Kristovim tijelom, prisutnost Isusa i Duha Svetoga djeluje u nama, oblikuje naše srce, otkriva nam nutarnje stavove koji se pretaču u ponašanja prema evanđelju. A to su ponajprije poučljivost Božjoj riječi, zatim naše uzajamno bratstvo, hrabrost kršćanskog svjedočenja, maštovitost ljubavi, sposobnost pružiti nadu obeshrabrenima, prihvatiti isključene. Na taj način po euharistiji sve više rastemo u suobličavanju svoga života Kristu.

Kristova ljubav, prihvaćena otvorenim srcem, mijenja nas, preobražava, osposobljava nas ljubiti ne prema ljudskoj mjeri, koja je uvijek ograničena, već prema Božjoj mjeri. A koja je to Božja mjera? Bez mjere! Božja mjera je bez mjere. Sve! Sve! Sve! Ne može se izmjeriti Božju ljubav: ona je bez mjere. I tada postajemo sposobni ljubiti i one koji nas ne ljube: a to nije lako. Ljubiti onoga koji nas ne ljubi… To nije lako! Jer ako znamo da nas neka osoba ne voli, i mi sami smo skloni tome da ni mi ne volimo nju. No, tome ne smije biti tako! Moramo ljubiti i one koji nas ne ljube! Dobrom se opirati zlu, opraštati, dijeliti, prihvaćati. Zahvaljujući Isusu i njegovu Duhu, i naš život postaje “razlomljeni kruh” za našu braću. I živeći tako otkrivamo pravu radost! Radost postajanja darom, da uzvratimo na velikom daru što smo ga mi, bez vlastite zasluge, prvi primili. Lijepo je to: naš život postaje dar! To znači nasljedovati Isusa.

Htio bih napomenuti ove dvije stvari. Prva: mjera Božje ljubavi je ljubiti neizmjerno. Je li to jasno? I, drugo, naš život, s Isusovom ljubavlju, prima euharistiju, postaje dar. Upravo takav je bio Isusov život. Ne zaboravite to dvoje: mjera Božje ljubavi je ljubiti neizmjerno. I nasljedujući Isusa, mi, s euharistijom, činimo od svog života dar.
Isus, Kruh vječnoga života, sišao je s neba i utjelovio se zahvaljujući vjeri Presvete Djevice Marije. Nakon što ga je nosila u svom krilu s neizrecivom ljubavlju, ona ga je vjerno slijedila sve do križa i uskrsnuća. Molimo se Gospi da nam pomogne ponovno otkriti ljepotu euharistije i učiniti od nje središte svoga života, osobito na nedjeljnoj misi i u klanjanju.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, 26. lipnja obilježava se Međunarodni dan solidarnosti sa žrtvama mučenja kojeg su proglasili Ujedinjeni narodi. U ovoj prigodi ponavljam čvrstu osudu svakog oblika mučenja i pozivam kršćane da predanom suradnjom rade na njegovu iskorjenjivanju i pomažu žrtve i njihove obitelji. Mučiti ljude je smrtni grijeh! To je vrlo težak grijeh!
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Molite za mene! Molite za mene i doviđenja!