Zagreb, (IKA) – Znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja dr. Ankica Marinović-Bobinac iznijela je 26. lipnja na tribini “Vjeronauk i religijska kultura” u Europskom domu u Zagrebu, rezultate istraživanja na 705 ispitanika Zagreba i zagrebačke regije, koji pokazuju kako je njihovo elementarno religijsko znanje vrlo loše. Više od 80% ne zna ništa ili zna vrlo malo o Drugome vatikanskom saboru, a svega 5,7% ispitanika prepoznalo je među ponuđenim rješenjima imena pet starozavjetnih proroka.

Odgovarajući na pitanje je li konfesionalni vjeronauk u javnim školama i vrtićima protivan odredbi Ustava o odvojenosti vjerske zajednice od države, dr. Ivan Padjen iz Hrvatskoga pravnog centra iznio je stav kako su hrvatske javne škole dio hrvatskoga civilnoga društva i stoga konfesionalni vjeronauk kao izborni predmet ne može biti protivan ustavnom odvajanju vjerskih zajednica i države.
Komentirajući raspravu oko uvođenja vjeronauka u škole i vrtiće, dr. Padjen kazao je kako ne zna odgovor otkud ta rasprava, no, ponudio je dvije sugestije u kojem pravcu bi se mogli tražiti odgovori. Prema prvoj hipotezi, vjeronauk je postao predmetom javne brige kada ga je trebalo uvesti u vrtiće, kada su, navodno, kako je čuo od nekih sugovornika, neki predstavnici Katoličke crkve pokušali pretvoriti javne vrtiće u vjerske institucije. Time se vjerski odgoj ne bi dodao, nego bi se čitav program transformirao u vjerski. Prema drugoj hipotezi, obrazovne institucije Katoličke crkve i Filozofski fakultet bili su zaokupljeni zapošljavanjem svojih diplomanata. Podsjetio je kako je školske godine 1998/99. katolički vjeronauk pohađalo 91% učenika u osnovnim školama te 74% učenika u školama drugoga stupnja.

Predstojnik Katehetskog instituta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Baričević govorio je na temu “Konfesionalni vjeronauk u službi kulture dijaloga i mira”. Podsjetio je kako se u nas posljednjih dvanaest godina, počevši od kraja 1989. u stručnim i znanstvenim raspravama, osobito na četverodnevnome interdisciplinarnom i interkonfesionalnom znanstvenom kolokviju o temi “Religiozna kultura u školi i društvenim medijima” održanom u Zagrebu 1990., raspravljalo o četiri modela religiozne/religijske kulture u školskom i medijskom sustavu te u sustavu vjerskoga odgoja i obrazovanja u vjerničkim zajednicama. Prvi model je religiozna/religijska kultura shvaćena kao ugrađivanje duhovno-religiozne dimenzije u cjelokupni odgojno-obrazovni školski i medijski sustav tamo gdje ona po svojoj naravi pripada. Drugi model je konfesionalno, ali ekumenski i dijaloški koncipirana religiozna kultura, odnosno konfesionalni, ekumenski i dijaloški usmjeren vjeronauk kao izborni predmet u osnovnim i srednjim školama, koji nakon izbora postaje obveznim. Treći model je nadkonfesionalno i interkonfesionalno koncipirana opća religijska kultura kao obvezan, izboran ili fakultativan predmet. Četvrti model je religiozna kultura shvaćena kao konfesionalni vjerski odgoj i obrazovanje, kojemu je svrha ne samo sustavno upoznavanje vjere i života po vjeri, nego i sustavno osobno uvođenje u život i djelovanje vjerničke zajednice. Na spomenutom znanstvenom skupu u rujnu 1990. i u kasnijim raspravama postignuta je opća suglasnost o potrebi prvoga i četvrtog modela.
Većina sudionika u raspravama te Katolička crkva i većina ostalih vjerskih zajednica suglasila se o potrebi uvođenja drugoga modela, tj. o potrebi uvođenja suvremenoga konfesionalnog školskog vjeronauka koji će učenicima omogućiti sustavno upoznavanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i poštivanje tuđega kulturnog i vjerskog identiteta. Riječ je o takvom modelu konfesionalnoga školskog vjerskog odgoja i obrazovanja koji je međukonfesionalno i međureligijski tako otvoren da u sebi sadrži i neke važne elemente opće religijske kulture, te može znatno pridonijeti kvaliteti hrvatskoga školskog odgojno-obrazovnoga sustava, osobito time što učenicima i nastavnicima omogućuje upoznavanje, iskazivanje, njegovanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i poštivanje tuđega kulturnog i vjerskog identiteta, zaključio je dr. Baričević. Uvođenje takvoga slobodno izabranog vjerskog odgoja i obrazovanja u hrvatski školski odgojno-obrazovni sustav započelo je školske godine 1991/92. Otada sve do sada, kazao je dr. Baričević, takav je model školskoga vjeronauka i na razini njegova teorijskog promišljanja i na razini njegova “utjelovljenja” u planovima i programima, udžbenicima, priručnicima te u njegovu konkretnom ostvarivanju u odgojno-obrazovnoj praksi, i na razini njegova pravnoga reguliranja, trajno praćen, provjeravan, dotjerivan i otvoren daljnjemu propitivanju i usavršavanju.
Ravnatelj Instituta za društvena istraživanja dr. Nikola Skledar, podsjetio je na značajnu ulogu Crkve u povijesti školstva. Tribinu je organizirao Forum za slobodu.