Dallas, (IKA/CNS) – Članovi Američke katoličke biskupske konferencije usvojili su 14. lipnja posebne norme za američke biskupije za učinkovitije suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece i mladeži sa strane svećenika i ostalih crkvenih djelatnika. Prije nego što te norme postanu obvezujuće za sve američke rimokatoličke i grkokatoličke biskupije, trebaju biti odobrene od Svete Stolice. Biskupi su tražili od Svete Stolice da te norme odobri u razdoblju od dvije godine, nakon kojih bi one mogle biti usklađene s iskustvima na terenu.

Usvajanje normi bio je drugi ključni događaj u pokušaju američkih biskupa da zaustave seksualne skandale koji su izazvali veliku krizu u Crkvi u SAD-u, posebice nakon izbijanja skandala u Bostonu. Prije prihvaćanja normi, biskupi su usvojili i “Povelju za zaštitu djece i mladeži”, utemeljujući tako nacionalnu politiku protiv seksualnog zlostavljanja, a prema kojoj bi se udaljio iz crkvene službe svaki svećenik koji bi seksualno zlostavljao maloljetnike.

Naznačeni postupak za udaljavanje iz svih službi odnosno svođenjem na laički status svih svećenika koji su seksualno zlostavljali maloljetnike, imao bi za “rezultat” desetke svećenika diljem SAD-a koji se, zbog navodnih ili dokazanih seksualnih prijestupa prema maloljetnicima, nalaze u nekoj vrsti “ograničenoga pastorala”.
Američka biskupska konferencija nije službeno objavila koliko je takvih svećenika, no od kraja siječnja, kad je pokrenuta lavina sa seksualnim skandalima, piše američka katolička novinska agencija CNS, povučeno je iz pastorala ili umirovljeno oko dvije stotine svećenika. Mnogi su od njih iz biskupija koja su i prije zasjedanja BK uvele praksu “nulte tolerancije” za seksualne prijestupnike prema maloljetnicima.

Norme, koje će nakon odobrenja, biti obvezujuće za sve katoličke biskupije u SAD-u, te se stoga koriste termini biskupija/eparhija, traže od svake biskupije da ima pisane smjernice o seksualnome zlostavljanju djece i mladeži sa strane svećenika i ostalih crkvenih djelatnika. Kopija tih smjernica bit će čuvana u tajništvu Američke BK. U svakoj biskupiji mora postojati stručni duhovno-pastoralni koordinator koji će odmah pružiti pastoralnu skrb osobi koja prijavi da je bila seksualno zlostavljana kao dijete. Također se treba utemeljiti “nadzorni odbor” sastavljen od najmanje pet osoba, uglavnom laika koji nisu u biskupijskoj službi, a koji će nadzirati odnos biskupije prema slučajevima seksualnoga zlostavljanja te davati savjete na temelju konkretnih slučajeva. Osim toga, u svakoj se metropoliji treba utemeljiti “nadzorno tijelo sastavljeno uglavnom od laika, ali u kojemu će sudjelovati i bar jedan biskup i jedan crkveni pravnik”, a to bi tijelo pomagalo i savjetovalo u slučajevima kad to od njega zatraži biskup, žrtva zlostavljanja ili optuženi za zlostavljanje. Norme traže da se svaki crkveni službenik, koji je optužen za seksualno zlostavljanje u vjerodostojnom slučaju, ostane izvan pastoralne službe sve dok traje istraga. Ako je optužen svećenik ili đakon, nadležni bi ga biskup trebao uputiti na medicinske i psihološke pretrage. Norme zabranjuju premještanje svećenika iz biskupije u biskupiju bez da se upozna biskupa u čiju se biskupiju svećenik šalje s bilo kojim slučajem u njegovoj prošlosti koji bi mogao ukazivati na to da je opasan za djecu ili mladež. U normama stoji da ako je prijavljena žrtva još maloljetna, tada biskupija mora o tome obavijestiti civilne vlasti. No, ako žrtva zlostavljanja više nije maloljetna, tada biskupija prepušta samoj žrtvi da odluči hoće li o slučaju izvijestiti civilne vlasti, a sama biskupija treba biti otvorena za suradnju.