Šibenik, (IKA) – Blagdan sv. Maksimilijana Kolbea svečano je u utorak 14. kolovoza proslavljen u samostanskoj crkvi Sv. Frane u Šibeniku i u nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića. Redovnici toga poznatog samostana još od vremena sv. Franje žive i promiču franjevačku karizmu, a u novije vrijeme osobito štuju i promiču duhovnost sv. Maksimilijana Kolbea, utemeljitelja Vojske Bezgrešne i mučenika iz Auschwitza, a u tome im se iz godine u godinu pridružuje sve veći broj vjernika.
Misu je predvodio gvardijan i pokrajinski duhovni asistent za Južnu Hrvatsku fra Ivan Bradarić, OFMConv., a propovijedao je župnik i mjesni duhovni asistent u župi sv. Petra Šibenik-Vidicima fra Ivan Penava, OFMConv.
U homiliji fra Ivan je uputio na Kolbeove „Spise” te potaknuo vjernike, a osobito članove Vojske Bezgrešne da posegnu za tom pisanom svečevom ostavštinom. U osvrtu na „Spise”, o. Penava je podsjetio kako je tu prvo pismo koje je Kolbe uputio svojoj majci za studija u Rimu, a njoj je uputio i posljednje pismo, i jedino koje je napisao u Auschwitzu. Posebno je uputio na činjenicu vezanu uz potpise pojedinih pisama kroz što se može pratiti njegov životni put, jer uz svoje ime dodaje atribute ‘fra’, ‘pater’, ‘misionar’, ‘profesor’. Posljednje je potpisao onim što ga je obilježilo na kraju života, kada je postao logoraš, pa je tu umjesto potpisa s njegovim imenom, ono što je tada bio samo broj ‘16670’.
U Kolbeovu činu, jer nije mogao „pobjeći” iz logora u zemaljsku slobodu, svojom odlukom dobrovoljnog odlaska u bunker smrti, otišao je u nebesku slobodu. Tu otkrivamo pojam slobode. Što je to sloboda? Sloboda je kad ti sve oduzmu, kad ti nametnu nešto, a ti u toj slobodi ono malo što ti je ostalo pokloniš nekome. Njemu su sve oduzeli: ime, odjeću, sobu, braću i ostao mu je samo život koji je poklonio za drugoga, nepoznatoga čovjeka. Ta njegova žrtva u ljubavi primjer nam je kako mi trebamo umirati, kako trebamo oljuštiti svoj život, sve naše društvene funkcije. Kolbea je Bog kroz njegov život malo po malo lišio svih službi, da bi umro onako kako je rođen, ali u srcu s Nebeskom Majkom. To je primjer i nama da dok putujemo ovim svijetom i razmišljamo o našim danima polako se lišavamo svih tih slojeva, i pitamo se jesam li ja spreman kao i on, i ono malo što imam dati drugome, te čista srca s Marijom doći pred lice Nebeskoga Oca, rekao je Penava te zaključio „sv. Maksimijan je dopustio da njegovo srce bude ispunjeno Božjim planovima, dopustimo i mi isto”. Pjevao je združeni zbor mladih dviju crkava Sv. Frane i Sv. Petra pod vodstvom mo Veronike Pajić.
Brojni članovi Vojske Bezgrešne iz Šibenika i okolice za blagdan su se pripremali molitvenom trodnevnicom koja započela na blagdan sv. Klare 11. kolovoza hodočašćem pješice iz Šibenika do Gospina svetišta u Vrpolju.