Split/Solin, (IKA) – Dvodnevni nacionalni mariološki simpozij “Lik blažene Djevice Marije u propovijedima hrvatskih katoličkih obnovitelja” u subotu 1. lipnja završio je predavanjima sinjskog mariologa Bruna Pezo, Marije Mirković te Vitomira Belaja.
“Bl. Djevica Marija u propovijedima fra Josipa Glumčevića” naslov je predavanja kojeg je održao prof. Bruno Pezo s Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Fra Josip Glumčević (1751-1839.), prema riječima predavača, bio je profesor teologije, župnik, gvardijan, provincijal, propovjednik i pisac. Ostavio je neizbrisiv trag u životu i djelovanju franjevačke provincije Presv. Otkupitelja. U samostanskom arhivu u Sinju, kako navodi Bruno Pezo, nalazi se 6 propovijedi, koje je održao fra Josip Glumčević, jedne korizme u svetištu Gospe Sinjske. “Zanimljivo je da je izabrao marijansku tematiku i da vjernicima želi približiti Isusovu Majku preko njegova govora na gori. Metodologija mu je ista u svim propovijedima. Najprije vjernike uvodi u temu, u prvom dijelu je razlaže, a u drugom sažima rečeno i poziva vjernike da slijede Mariju. Misli i stavove temelji na Sv. pismu, sv. Ocima i naučiteljima Crkve”, istaknuo je u svom izlaganju prof. Bruno Pezo.
“Likovne propovijedi u baroku” tema je predavanja kojeg je održala Marija Mirković. Kako je navela u svom izlaganju, likovno djelo korespondira, kao i pisana riječ, sa svojim konzumentom prenoseći određenu poruku. “Taj se likovni “tekst” može razumjeti samo ako je promatraču poznat ikonografski “jezik” kojim se poruka posreduje. Onome koji poznaje taj jezik, djelo može ispričati veoma složenu pripovijed. Ako je riječ o sakralnom djelu, ta pripovijed prelazi u propovijed”. Posebno bogate likovne “propovijedi”, kako je nadalje navela Marija Mirković, nastajale su u barokno doba, ali ih sadrže sva razdoblja kršćanske umjetnosti. No, kako se likovni “jezik” s vremenom znatno mijenja, interpret se mora pri isčitavanju poruke poslužiti pomnom ikonološkom analizom i uživjeti u vrijeme u kojemu je djelo nastalo.
Jedna od posljedica sekularizacije društva i umjetnosti jest svođenje vrijednosti sakralne umjetnosti, prvenstveno barokne, samo na njezinu dekorativnost.
“Marija u klasju, teološka poruka jednoga likovnog motiva” naziv je posljednjeg predavanja na ovom nacionalnom mariološkom simpoziju, kojeg je održao Vitomir Belaj iz Zagreba. Temelj izlaganja Vitomira Belaja jest jedna kasnosrednjovjekovna Marijina slika u haljini sa žitnim klasjem u Galeriji slika Gradskoga muzeja u Varaždinu. Kako je u svom izlaganju Vitomir Belaj istaknuo: “Marijin lik, bez sumnje, pripada tipu “hramske djevice”, pa je riječ o apokrifnom viđenju Marije. Slika je već najmanje stotinu godina galerijski izložak, pa je odavna iščupana iz izvornoga konteksta. O njezinu prvobitnom značenju može se samo nagađati, i to deduktivnim postupkom rekonstruirajući značenje i poruku toga motiva pri njegovu nastanku”.
Nacionalni mariološki simpozij “Lik blažene Djevice Marije u propovijedima hrvatskih katoličkih obnovitelja” završio je posjetom starohrvatskom gradu Solinu i njegovoj povijesno-kulturnoj baštini te misnim slavljem koje je u crkvi marijanskog svetišta Gospe od Otoka predvodio pomoćni zagrebački biskup i predsjednik HMI-a Vlado Košić.